Ogulinski dekanat na hodočašću i biskupova poruka

Kategorija: Vijesti KHM/CHM Kreirano: Nedjelja, 18 Ožujak 2012
KLIK VIŠE FOTOGRAFIJA

(Udbina, 18.3.2012.Z.R.) - U nedjelju 18. kolovoza održano je na Udbini, 4. korizmeno hodočašće dekanata Gospićko-senjske biskupije u Crkvi hrvatskih mučenika, ovaj puta Ogulinskog dekanata. Bilo je ovo do sada najbrojnije hodočašće koje je okupilo preko 400 hodočasnika iz svih 16 župa dekanata na čelu s 9 svećenika i dekanom ogulinskim mons. mr. Tomislavom Rogićem. 

          Hodočašće je započelo pobožnošću križnog puta kojeg je predvodio župnik Plaškog i Saborskog fra Slavko Antunović a održalo se oko Crkve hrvatskih mučenika, od 1. postaje kod kipa pape Ivana Pavla II ispred crkve pa do Vukovarskog križa u memorijalnom parku pored crkve. Slijedila je ispovijed za hodočasnike nakon čega je uslijedila sveta misa koju je predslavio Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović u suslavlju svećenika Ogulinskog dekanata i župnika Udbine i čuvara svetišta Crkve hrvatskih mučenika fra Nediljka Knezovića i tajnika biskupa đakona Ivice Tolle. Na početku je podatke o Ogulinskom dekanatu iznio dekan ogulinski mons. mr. Tomislav Rogić, nakon čega je biskup Bogović u prigodnoj homiliji progovorio o Crkvi hrvatskih mučenika kroz značaj poštivanja žrtava te o ulozi vođa u životu naroda. Propovijed u cijelosti u nastavku...

              „1.Odlučili smo da na mjesto hodočašća u gospićku katedralu, u koju smo hodočastili deset godina, bar jedan petogodišnji ciklus hodočastiti u ovu crkvu koja je plod desetgodišnjeg rada naše Biskupije ali i svih Hrvata katolika. Naime, 6. travnja 2002. dogovorom između gospićko-senjskog biskupa i predsjednika Hrvatskog sabora krenula je prije deset godina inicijativa za izgradnju CHM. Iz naše Biskupije krenula je inicijativa za izgradnju; u našoj Biskupiji izgradnja je imala najjaču potporu. Već ima skupina iz drugih biskupija koje su prijavile redovno godišnje hodočašće. Vjerujemo da će se njihov broj stalno povećavati.

2. Kako je na našem području mogla nastati i ostvariti se ideja crkve svih hrvatskih mučenika? Ovaj prostor simbol je svih hrvatskih stradanja, a nalazi se u i u zemljopisnom središtu hrvatske države. Ovdje se odigrala 9. rujna 1493. Krbavska bitka, najveća tragedija hrvatskog naroda prije Bleiburga i križnih putova prošlog stoljeća. Upravo zato ona može postati jaki poticaj da se na ovim prostorima počne graditi zajedništvo oko stradalnika i mučenika, a ne oko pobjednika i mučitelja. Bog je htio da se zajedništvo cijeloga svijeta izgrađuje na slavlju uzvišene Kristove žrtve. Proslava te žrtve u središtu je svakog misnog slavlja. Crkva je u svojoj povijesti jačala pridružujući Kristovoj žrtvi mučeničke žrtve svojih članova. I ovdje su se mnogi pridružili tom mučeničkom zboru. U prvi plan nisu stavljani mučitelji nego njihove žrtve.

Kršćani nisu nikada smatrali opravdanim graditi zajedništvo na neprijateljstvu prema Herodu, Pilatu, Neronu, Dioklecijanu i drugim progoniteljima Krista i kršćana. Ne ćemo ni mi svoje zajedništvo uspješno graditi na neprijateljstvu prema našim Herodima, Pilatima, Neronima i Dioklecijanima. Zapravo, na neki način i oni su bili žrtve jer su upali u sustav i okolnosti koji im je malo pomalo oduzimao osobnu slobodu. Okolnosti utječu na čovjeka. Zato, ne smije biti tek fraza kada se traži od nas osjećaj praštanja i pomirenja.

3. Ogulinski dekanat je prostorno i brojem najveći naš dekanat, kao što je i Ogulin najveće mjesto u Biskupiji, jedino koje ima dvije župe.

Budući da se nalazimo ovdje u Crkvi hrvatskih mučenika korisno je spomenuti tragove mučeništva u ogulinskom dekanatu. Mnogi su Senjani u prošlosti pali za krst časni i slobodu zlatnu. Posebno je mnogo žrtava bilo u Drugom svjetskom ratu. Opisana su grobišta za cijeli dekanat. Tu su masovne grobnice: Resnica, Crni potok, Malo Polje, Kolićeva draga, Ostrovica, Vrckova njiva, Vučići, Krlenac, Danca i dr. Svakako nisu ro sve jame u kojima su na grozan način stradalnici završili svoje ovozemno putovanje. Nedavno je nedaleko Oštarija otkrivena još jedno masovno grobište (jama). No nisu te jame mračne ponornice iz kojih se ne izlazi. Krist je svojim izlaskom iz grobnoga mraka pokazao da je moguće nadvladati svaku tamu smrti. Vjerujemo da su oni s tom nadom sišli u mrak.

Mučenički je završio i svećenik Dragutin Fifka (Cerovnik) i Bogumil Krušić. Koliko je bilo muke i patnje zbog zloće ljudske! Loš je znak što se ljudi još i danas boje o tome govoriti. Dobro je ne čuvati sjećanje na mučitelje, ali je potrebno spasiti od zaborava žrtve i mučenike. Zato smo i pokrenuli ovaj projekt CHM. Crkva u Hrvata je pokrenula akciju da se u svim biskupijama istraže mučenička obilježja tih stradanja. Ako netko znade nešto o sličnim stradanjima, neka to jave svome župniku da se sačuva sjećanje na ljude koje je neprijatelj silom želio izbrisati iz ljudskog sjećanja. Tim duhom želimo prožeti akciju koju poduzimamo kada počinjemo sa sustavnim istraživanjem žrtava iz naše bliže i dalje prošlosti. To ćemo činiti pod pokroviteljstvom HBK i BK BiH.

4. Nalazimo se u Godini župne kateheze. Crkva osjeća poteškoće u navještaju vjere suvremenom čovjeku i u prenošenju vjere na mlađe naraštaje. Zato se govori o „novoj evangelizaciji“, o poticajima da to bolje činimo. Papa Benedikt XVI. zacijelo osjeća na tom području svojevrsnu krizu pa je navijestio Godinu vjere. Mi u našoj Biskupiji nastavljamo s Godinom župne kateheze. Imenovano je posebno povjerenstvo za župnu katehezu. Povodom najavljene Godine vjere i sadašnje Godine župne kateheze uputio sam svim svećenicima i vjernicima svoju korizmenu poslanicu koja vam stoji na raspolaganju.

5. Na četvrtu korizmenu nedjelju i u prvom čitanju i u evanđelju spominju se zmije otrovnice. U ovom svijetu ima mnogo grijeha, tj. otrova. Nije ga često lako ni izbjeći ni prepoznati. Trebaju nam vođe poput Mojsija koji je vodio Izraelce prema slobodnoj domovini. Mi imamo Isusa Krista koji je vođa novoga naroda Božjega prema vječnoj domovini. Prošle nedjelje smo vidjeli kako je Isus isprevrtao trgovačke stolove pred hramom. Ondje gdje je trebalo sve upućivati prema gore, prema Bogu, trgovci svraćaju pogleda ljudi prema dolje samo kako bi i uz hram više zaradili. Pravi vođa voli narod i sve će učiniti za njega, ali uvijek zove narod da podigne oči prema gore jer samo onaj gore može ih osloboditi od opasnosti i otrova ovoga svijeta. I Mojsije je pozvao narod da podigne svoje oči prema gore, a Isus reče da će kad bude podignut sve privući sebi.

Iz svega rečenoga možemo spoznati kakav je lik pravoga vođe, u Crkvi i u narodu.

Danas mnogi kažu da narodu nisu potrebni vođe. Jasno je da mu nisu potrebni onakvi kakve često dobije. Potreban je vođa na razini opće Crkve, na razini biskupije, na razini župe kao i na razini svake organizirane skupine. To isto vrijedi za državu i njezine ustanove. Osnovni je uvjet svuda – željeti dobro onima koje se vodi. Ako toga nema, može biti ne znam takvih sposobnosti, nije u stanju biti istinski vođa.

U svakom društvu, u Crkvi i državi, dakle, potrebni su ljudi koji su odgovorniji od drugih i koji po svojem položaju imaju i obveze i prava veća od drugih. Pravi vođa je svjestan da nije vrjedniji od drugih po tome što je na višem položaju od drugih, nego jedino po tome ako svoju službu vrši bolje od drugih. Za vođu nije dovoljno da je sposobniji i ambiciozniji od drugih. To je dobro došlo samo ako voli one koje vodi i ako i svoje sposobnosti i svoje ambicije koristi za dobro naroda, pa i onda kada za svoj rad ne dobije ni zahvalnosti ni podrške, pače kada svojim radom nailazi na protivštine u narodu za koji radi. Dakako, ni u jednom slučaju ne valja raditi nasilje nad narodom. U novijoj povijesti imamo slučajeva da su mnogi izgubili živote zato što se nisu slagali s određenom ideologijom ili određenim vođom. Mojsije, a još više Isus Krist, uzori su i primjeri svakome tko je na vodstvenom položaju.

6. Zahvaljujem dekanu i vašim župnicima na trudu i radu na svojim mjestima. Posebno hvala udbinskom župniku koji je ujedno i čuvar ovog Svetišta. Nije danas lako biti svećenik. Zahvaljujem svećenicima i na tome što su vas doveli ovamo na ovaj susret u Crkvi hrvatskih mučenika. Budite uvjereni da uz Božju pomoć sve naše kušnje možemo pretvoriti u naše pobjede.

Bog vam u tome bio na pomoći i sveti hrvatski mučenici. Amen!

Nakon mise biskup je hodočasnicima približio povijest gradnje Crkve hrvatskih mučenika te simboliku svetišta, kripte i unutarnjeg liturgijskog uređenja crkve. 

Hitovi: 3494