XII poruka hrvatskih mučenika

Kategorija: Vijesti KHM/CHM Kreirano: Subota, 10 Travanj 2010

Projektom Crkve hrvatskih mučenika na Udbini želimo današnjem naraštaju učiniti vidljivima i prepoznatljivima poruke kršćanskog i nacionalnog blaga naše prošlosti. Svako vrijeme formuliralo je u svojim ostvarenjima određene poruke. Tako su učinila i hrvatska kršćanska stoljeća. Neke od tih poruka želimo posebno istaknuti i uprisutniti u oblicima i izražajnim formulacijama Crkve hrvatskih mučenika. Ne znamo, dakako, niti možemo staviti pred lice nacije sve bogatstvo naše hrvatske i kršćanske prošlosti samo u jednoj građevini. No želimo da CHM kao cjelina i po pojedinima svojim dijelovima bude što vjerniji izraz te poruke koja nas vezuje s našom prošlošću i obvezuje nas u našoj sadašnjosti radi bolje budućnosti idućih naraštaja. U CHM se ta poruka naše hrvatske i kršćanske prošlosti sagledava u vrijednosti pojedinačnog i skupnog žrtvovanja za dobro svojih bližnjih i svoga naroda, u smislu poziva pape Ivana Pavla II., koji je na pragu novog stoljeća i tisućljeća pozvao sve narode neka popišu svoje mučenike da im oni budu životni uzori.


1. SNAGA MUČENIŠTVA
Crkva je posvećena svim hrvatskim mučenicima. Zato se u cijelom projektu i pojedinim njegovim dijelovima želi istaknuti ta mučenička crta na životu našeg naroda i njegove Crkve. U bogoslužnom prostoru naći će svoje mjesto svi proglašeni mučenici, od početaka kršćanstva na našim prostorima do danas. U prostoru koji se nalazi ispod toga (kripta) naći će svoje mjesto i ostali mučenici koje Crkva nije proglasila, ali postoji predaja i svjedočanstva o njihovoj mučeničkoj smrti. Pored njih tu će biti mjesta i za one koji su stradali jer su se založili za slobodu svog naroda, za više mira i pravde na ovim prostorima. Zatim je tu mjesto za mučenike koji su nevini trpjeli i umrli od nasilja i terora u logorima, na križnim putovima, na brojnim stratištima i raznim jamama.

2. VJERNOST KRSNIM OBEĆANJIMA
U sredini crkve, na križištu, bit će replika Višeslavove krstionice, upuštena tri stepenice ispod razine poda crkve. Oko krstionice bit će posebna vrsta stakla. Ta krstionica je simbol našeg ulaska u kršćanstvo i ujedno simbol našeg formiranja kao naroda. Nalazi se točno ispod kupole koja simbolizira nebo, izvor milosti krštenja kojom krštenik postaje „novo stvorenje“, dijete Božje. Ispod krstionice, u kripti, bit će sarkofag a osvjetljivati će ga zrake od krstionice, krštenja, po kojemu stječemo pravo na uskrsnuće ako smo s Kristom suukopani u smrt. Mučenici su upravo po tome slični Kristu što su poput njega i oni svoje živote prikazali Gospodinu kao žrtvu za braću.

3. VJERSKI I NACIONALNI KORIJENI
Crkva hrvatskih mučenika gradi se po uzoru i nadahnuću crkve Sv. Križa u Ninu (na slici). Križ sam po sebi označuje patnju i stradanje, a u kršćanstvu on postaje spasonosan znak jer je Isus Krist prihvaćanjem patnje i smrti na križu svakom čovjeku otvorio vrata vječnosti i blaženstva. Nama kršćanima križ je, dakle, simbol i trpljenja i spasenja. To uvjerenje imali su i graditelji crkve Sv. Križa u Ninu i u tom uvjerenju gradimo i mi Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini.
Crkva u Ninu predstavlja početke naše crkvene i državne organizacije. Ona je katedrala hrvatskog biskupa. U počecima je i glavna crkva hrvatskih knezova. Uz tu crkvu je prije 40 godina (2. rujna 1979.) svečano obnovljen zavjet vjernosti našeg naroda Bogu i Crkvi.

4. NEPREKIDNOST NAŠE POVIJESTI
Mogli bismo reći da je na mnogim hrvatskim prostorima tijekom povijesti dolazilo do prekida i ponovnog uspostavljanja nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta. Nakon doseljenja i pokrštavanja Hrvata do loma dolazi pojavom Turaka. Ruše se crkvene i društvene ustanove, narod strada, bježi ili mijenja svoju vjersku i kulturnu baštinu. Nakon oslobađanja od Turaka mukotrpnim radom uspostavlja se kontinuitet s onim što je bilo prije. Sličnih „scenarija“ bit će i poslije, napose u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu. Kao simbol tog stradanja i obnove može poslužiti udbinska župna crkva Sv. Nikole (na slici; prije Drugog svjetskog rata) koja je 1942. ostala bez vjernika, u ratu je granatirana i zapaljena, poslije rata srušena. Temelji su sada otkopani i uz njih su postavljeni temelji CHM. Na starim temeljima stajat će oltar za vanjska slavlja.

5. HRVATSKA KULTURNA I CRKVENA POSEBNOST
Glagoljaštvo je jedna od glavnih crta našeg nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta po kojemu smo poznati u svijetu i po kojem se razlikujemo od svih drugih. Ona je jedino u nas živjela i donosila plodove više od tisuću godina. Igrom sudbine dogodilo se da je jedan glagoljski pisac među prvima zapisao u svetu knjigu (brevijar) tragični događaj za Hrvate i za kršćanstvo koji se dogodio 9. rujna 1493. godine na Krbavskom polju. Bio je to pop Martinac koji je tada u Grobniku pisao časoslov (Drugi novljanski brevijar) za pavline u Novom Vinodolskom. Taj zapis bit će na kraju križnog puta, a na najistaknutijem dijelu Crkve hrvatskih mučenika prema Krbavi.
Glagoljsko slovo A je i na preslici glavnog pročelja crkve. Vjerojatno je glagoljica nastala iz kristograma. (Vidi sliku ispod.)

6. KRIST - TEMELJ SVEUKUPNOG NAPRETKA
Kristov monogram (kristogram) simbolički izražava cjelovito Kristovo djelo otkupljenja. U krugu se ističe križ kao simbol žrtve
Prema nekim tumačenjima iz kristograma nastala su sva slova naše hrvatske glagoljice. Glagoljica je, naime, nastala kao misionarsko pismo koje i za oblikovanje slovnih znakova traži izvor u Kristovoj poruci. Najjasnije se to vidi u slovu A. Ono je i u glagoljici slovo koje stoji ispred svih slova. U njemu je izražena vjera u jednoga Boga (gornji dio) u tri božanske osobe (donji dio). Ujedno je vidljiv i križ (dvije poprečne crte). To znači da se ljubav trojedinoga Boga najjasnije izrazila prema čovjeku po Kristovu križu. Zato kršćanin tu vjeru najčešće ispovijeda (U ime Oca i Sina i Duha Svetoga) praveći znak križa na sebi. I ostala slova mogu se izvesti iz kristograma. Zato smo taj simbol stavili na ulaz u bogoslužni prostor i u kriptu, a preslica nad glavnim pročeljem stilizirana je u obliku glagoljičkog slova A ( ).

7. „KAMEN SVIH NAŠIH KAMENOVA“
Ispod lađa crkve bit će prostorija („kripta“) s raznim prizorima koji upućuju na mučeničko stradanje pojedinaca i skupina iz našeg naroda. U sredini te prostorije bit će sarkofag kao središte svih naših grobova i groblja („kamen svih naših kamenova“, kako ga nazva jedan umjetnik) s plamenom koji objedinjuje sva naša znana i neznana grobišta i stratišta. Prostorija će biti tako uređena da odražava naš povijesni put s naglaskom na njegove mučeničke dionice. Uz tu memorijalnu prostoriju bit će posebna soba gdje će se na videozidu moći vidjeti pregled tog puta ili neke od njegovih dionica koje se posebno ističu po mučeničkim svjedočanstvima. Zorno će na to upućivati i spomen-kamenje, doneseno s raznih ratišta i stratišta i ugrađeno u zidnu ogradu oko CHM.

 

8. POVEZANOST DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKE
Sačuvan nam je jedan križ (drvo obloženo zlatnim listićima s četiri dragulja) iz vremena početaka Krbavske biskupije (1185.) i službeno se naziva Križ krbavskih biskupa (na slici). Čuva se u Bribiru pa se negdje navodi i kao Bribirski križ. Budući da su se krbavski biskupi morali pomicati pred turskom opasnošću, s njima se kretao i taj križ. U vrijeme kretanja tog križa stvarale su se na našim hrvatskim prostorima povorke izbjeglica i prognanika koji su napuštali svoja ognjišta i tražili u drugim zemljama krov nad glavom. Najduže takve povorke formirale su se upravo nakon bitke na Krbavskom polju. Naši Gradišćanski Hrvati zaželjeli su da taj križ bude simbol njihove povezanosti sa starom domovinom, a možemo ga uzeti i kao simbol svih drugih raseljenih Hrvata koji su zbog raznovrsnih nedaća nastavili odlaziti u inozemstvo sve do danas.
Lik toga križa bit će na pročelju prema Krbavskom polju, mjestu tragedije 9. rujna 1493. godine, kada je u nekoliko sati stradalo oko 10.000 hrv. branitelja u bitci s Turcima. (Više o tome u reportaži s gradilišta u ovom broju HV.)

9. ZAHVALNOST BRANITELJIMA DOMOVINE
Na dijelu trga prema Krbavskom polju ograda je u obliku obrambenog kruništa na kulama. Njome se želi istaknuti braniteljska crta naše povijesti. Biti branitelj doista je uzvišeni poziv i zadaća. Naš Gospodin, obećavajući svojim sljedbenicima Duha Svetoga, kaže da će im poslati Branitelja.
Bizantski car Konstantin Porfirogenet u svom djelu O upravljanju carstvom (De administrando Imperio) zabilježio je u 10. stoljeću jednu zacijelo mnogo stariju predaju da su se Hrvati zavjetovali svetom Petru apostolu, tj. Papi, da nikada ne će na tuđu zemlju poći vojevati, primivši od istoga pape obećanje da će im Bog i sv. Petar pomoći ako ih drugi narodi napadnu. Naklonost Boga i Svete Stolice osjetili su Hrvati u mnogim povijesnim kušnjama. Nije tek fraza kada su nas pape za vrijeme turskih napada na Hrvatsku i kršćanstvo nazivali predziđem kršćanstva (Antemurale christianitatis). Kardinal Kuharić je znao reći kako nas je u obrambenom Domovinskom ratu samo čudo Božje spasilo. A poznato je da smo cijelo vrijeme imali snažnu podršku u Petrovom nasljedniku Ivanu Pavlu II. (Na slici sv. Petar apostol, Vatikan.)

10. POŠTOVANJE STRADALNIKA I ŽRTAVA
Svakim danom otkivaju se nove masovne grobnice stradalnika krajem i nakon Drugog svjetskog rata i poraća. U vrijeme komunizma nitko nije smio o tome govoriti ni pitati. Sama po sebi nametnula se potreba da se sva ta stratišta i grobišta povežu s Crkvom hrvatskih mučenika. Svake godine na glavnoj proslavi donosi se u procesiji spomen-kamenje s imenom mjesta i godine stradanja (na slici). Od toga spomen-kamenja bit će načinjena ograda uz Crkvu hrvatskih mučenika i na taj način simbolički će sva ta stratišta i stradanja nevinih ljudi biti povezana s jednim žrtvenikom. Za sve ćemo u toj crkvi moliti. Mnogo je stradalnika za koje njegovi najbliži nisu ni danas doznali gdje su, kada i kako stradali. Tu će biti „na tvrdoj stini“ zapisana memorija o njihovoj patnji i žrtvi. Ovdje ćemo se za njih moliti, za njih zapaliti svijeću da ispunimo dug prema njima i izrazimo im zahvalnost na način kako nam je sada moguće.

11. POBOŽNOST MAJCI BOŽJOJ
Naš vjernički narod od pamtivijeka se rado okupljao u Marijinim svetištima smatrajući Mariju majkom koja će sve učiniti da zaštiti svoju ugroženu djecu. Posebno je to uvjerenje bilo veliko u vrijeme velikih pogibli. Takvo svjedočanstvo daju i današnja naša marijanska svetišta: Bistrica, Sinj, Trsat, Krasno, Voćin, Aljmaš, Vepric, Vrpolje, Međugorje, Široki Brijeg, Olovo i dr. Neka naša velika vjerska slavlja u vrijeme komunističke vladavine bila su marijanski obilježena. Za slavlje u Solinu 1976. odljeven je u zlatu i srebru najstariji Gospin lik koji je pronađen u ruševinama crkve Sv. Marije u Biskupiji kod Knina. Dvije godine nakon toga održana je velika proslava u Biskupiji kod Knina s oko 30.000 hodočasnika. Litanije Isusovu majku nazivaju Kraljicom mučenika, a mi je možemo nazvati i Kraljicom hrvatskih mučenika. Toj Kraljici bit će posvećena dnevna kapela uz kriptu. (Na slici: Gospa žalosna iz crkve Sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu.)

12. ODANOST SVETOJ STOLICI
Crkvu hrvatskih mučenika smatramo također odgovorom našega naroda na poziv Ivana Pavla II. koji je na pragu trećeg tisućljeća pozvao sve narode da popišu svoje mučenike jer se s njima može prekoračiti prag nade koja nam je po križu zasjala u Kristu. (Na slici je spomenik pape Ivana Pavla II. na Trsatu u Rijeci.)
Pred Crkvom hrvatskih mučenika planiramo postaviti spomenik tom Papi, kako prekoračuje prag trećeg tisućljeća s križem u ruci. U planu je također da se na pročelju prema Krbavskom polju, ispod Krbavskog križa, postave medaljoni triju papa koji su nas u povijesti najviše zadužili. Uz Ivana Pavla II. u izbor dolazi Ivan VIII. koji 879. piše knezu Branimiru: „Kad smo naime na Dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku sv. Petra, digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju.“ Uz tu dvojicu valja izabrati trećega između Grgura VII., koji je poslao krunu kralju Zvonimiru, i Inocenta IV., koji je 1248. svojim otpisom senjskom biskupu Filipu postavio temelje za zlatni vijek hrvatske glagoljske kulture.

Hitovi: 2479