Propovijed i poziv biskupa Bogovića povodom proslave na Udbini

Kategorija: Vijesti KHM/CHM Kreirano: Nedjelja, 07 Rujan 2008
Gospić, 7. 9. 2008. - D. T.) Kao neposredna priprava za proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbini 13. rujna ove godine, u Gospićko-senjskoj biskupiji na misama je čitana prigodna propovijed biskupa mons. dr. Mile Bogovića. Propovijed ide za tim da pozove vjernike na udbinsku proslavu, ali je nadahnuta i mučeničkim životom sv. Marka Križevčanina (1588. - 1619.). Biskup citira riječi pape Ivana Pavla II. koje je izrekao 1995. prilikom proglašenja Križevčanina svetim: "Sveti Marko je simbol patničke povijesti hrvatskog naroda i junačke odanosti hrvatskog naroda papi i Svetoj Stolici.“ Biskup u prigodnom propovjedi ističe i spremnost, na žrtvu vlastitog života za svoju braću kao temeljnu kršćansku krepost. Kroz tu krepost se procjenjuje kršćaninova veličina, a one koji su je prakticirali valja upisati u memoriju svih nas. Crkva hrvatskih mučenika na Udbini želi uprti prstom upravo u te velikane.
U utorak 9. rujna 2008. u 12 sati u Gospiću u Ordinarijatu je zakazana konferencija za tisak gdje će biti predstavljen novi broj Hrvatske vjernosti, Kalendari hrvatskih mučenika za 2009. godinu i ostali promidžbeni materijal za proslavu na Udbini.
U subotu 13. rujna sveta misa na Udbini počinje u 11 sati. Predvodi je biskup dubrovački mons. dr. Želimir Puljić. Neposredno prije mise, u 9.30 križni put polazi iz Podudbine prema gradilištu CHM.
Cjelovita biskupova propovijed:

Hrvatski mučenik Marko Križevčanin, 7. rujna 2008.
priprema za proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbini 2008.

Na današnji dan u našim kalendarima nalazimo ime Marka Križevčanina, Hrvata, koji se rodio oko 1588., svećenika i odgojitelja, koji je zbog soje vjere pretrpio mučeništvo u Košicama u Slovačkoj. Kalvinisti su tražili da se odrekne svoje vjere ali on to nije htio učiniti i zajedno s još trojicom svećenika stavljen je na teške muke i ubijen 1619. godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ih je 1995. svu četvoricu svetim mučenicima. Za Marka je Papa rekao: „U Slovačku je došao iz rodne Hrvatske da bi svoje nesebično svećeničko služenje ponudio Crkvi koja je bila u teškoćama zbog smanjenog broja svećenika. Slijedeći primjer Dobrog Pastira Marko Križevčanin u trenutku opasnosti ne napušta svoje stado kao kakav najamnik nego ostaje služiti narodu Božjem… Sveti Marko je simbol patničke povijesti hrvatskog naroda i junačke odanosti hrvatskog naroda papi i Svetoj Stolici.“

1. Povijest čovječanstva je bogata događajima i osobama. Sve se ne može znati, sve ne treba pamtiti. Neke stvari ne smijemo zaboraviti bez vlastite štete. Pitanje je kršćanin treba pamtiti?
Apostoli su dobili naredbu da neke stvari dobro zapamte i da ih čine na spomen svoga Učitelja i utemeljitelja Crkve. „Ovo činite meni na spomen!“ Nikada Crkva ne smije to smetnuti s uma, zaboraviti. To što je Isus naredio da činimo na njegov spomen nije važno samo za nas nego o tome ovisi sudbina svakog čovjeka. Zato će Isus dodati: Idite po svemu svijetu i naviještajte to što sam vam naredio! Marko Križevčanin je i tu naredbu vjerno izvršio.

2. Koja je srž onoga što treba pamtiti? Cijelo Sveto pismo je korisno za duhovnu izgradnju svakog čovjeka. No ima nekih redaka koji po važnosti nadilaze sve druge, koje svakako treba pamtiti i po njima činiti. To su one riječi koje ćemo mi i na ovom skupu čuti i koje se ponavljaju i čine kroz cijelu povijest kršćanstva kod svih glavnih okupljanja kršćana. To su riječi Isusove:
- ovo je tijelo moje koje se predaje za vas
- ovo je krv moja koja se prolijeva za vas
To još, doduše, nije cjelovita radosna vijest za čovjeka. Radosna vijest to postaje onda kada je onaj koji je tijelo svoje i krv svoju prolio za druge uskrsnuo i bio proslavljen, odnosno kada je svakom čovjeku otvorio mogućnost da bude i on dionik dara uskrsnuća i proslave. Ono tijelo koje se predaje za druge, ona krv koja se prolijeva za druge, to je spasonosno tijelo, to je spasonosna krv jer je usmjereno prema životu i sreći. To je onda cjelovita istina koju treba pamtiti:
Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo!
Tvoje uskrsnuće slavimo!
Tvoj slavni dolazak iščekujemo!
To mi ispovijedamo, to se na nas odnosi. To treba biti trajno u našem sjećanju, to trebamo pamtiti, to ne smijemo zaboraviti.

3. Temeljna kršćanska vrijednost je, dakle: biti spreman za drugoga predati svoje tijelo i krv. To su svjedoci ljubavi – ljubavi do kraja. Takve nazivamo mučenicima.
a. U Crkvi je bilo mnogo nasljedovatelja do kraja; njih je Crkva vjerno pamtila, o njima govorila, upisivala ih u svoje kalendare (tako su nastali naši kalendari), sastajala se na mjestima njihova mučeništva, postavljala ih za uzore drugima.
b. Koliko si se spreman žrtvovati iz ljubavi za drugoga po tome se procjenjuje kršćaninova prava veličina. Nije važno jesi li najbolji glumac, znanstvenik, političar, športaš, gospodarstvenik, nego koliko si kroz te službe znao živjeti i umrijeti za druge.
4. Prorok naših dana Ivan Pavao II. razmišljao je više nego itko drugi što je potrebno današnjem svijetu, što je za nj spasonosno. Napose je tim mislima bio ispunjen na prijelazu u treće tisućljeće. Vidio je on što je sve svijet stvorio za svoje dobro, ali i ono što je taj isti svijet ugrožava. I što je učinio? Pozvao je cijeli svijet, pogotovo onaj kršćanski, da probudi i obnovi svoje sjećanje na one koji su znali živjeti i umrijeti za druge: pozvao je da popišu i slijede svoje mučenike. Nije za svijet toliko potrebno da upozna najveće vojskovođe, izumitelje, glumce, športaše, gospodarstvenike, političare. Potrebno je da svijet upozna svoje vjerne svjedoke ljubavi prema Bogu i bližnjemu, svoje mučenike.
Zato ima smisla i danas govoriti o sv. Marku Križevčaninu, tim više jer je on izdanak našega naroda, plod ove naše hrvatske njive.

5. Odazivajući se tom pozivu Sv. Oca, mi smo u Hrvatskoj pokrenuli projekt Crkve hrvatskih mučenika, onih koji su s ovoga našeg prostora, odnosno koji su na ovom našem prostoru svoju ljubav prema Bogu i čovjeku posvjedočili mučeničkom krvlju. Ti ljudi su najveći dobročinitelji naši i našega naroda.

6. Nisu to samo oni koji su proglašeni svecima i mučenicima. Ima njih jako mnogo. Jer svaki onaj koji svoj život izloži i založi za drugoga, taj je velik, makar se njegovo ime nigdje i ne spominjalo. Nisu to samo oni koji su pretrpjeli mučeništvo od progonitelja vjere, nego i oni koji su stradali zato što su branili svoju braću, što su se zalagali za pravdu i mir.

7. Tu kršćansku i papinsku ideju želo poticati projekt CHM. Želimo uprti prstom u ono što ne smijemo zaboraviti, što ne valja zaboravljati, što obogaćuje duhovno i naš život i život onih koji će nakon nas doći. Projekt CHM želi okupiti sve to bogatstvo našeg prostora, ne prepustiti zaboravu ono najvrjednije, što se događalo na području Lijepe naše.

8. Mnogo toga se u našoj prošlosti dogodilo čime se posebno ne trebamo baviti i opterećivati. Ali ima također mnogo toga što treba pamtiti, što treba nasljedovati. Svakako najvažnije je ono pamtiti i nasljedovati što je Krist učinio i kako je to učinio. Kršćansko pamćenje nije isto što i pamćenje ovoga svijeta. Mnogi su znani i neznani iz našega naroda na ovom prostoru zaslužili da ih se sjećamo, da ih ugradimo trajno u svoju memoriju, da i mi činimo onako kako su oni činili. To su u prvom redu oni koji su pokazali spremnost da ulože i založe svoje živote za spasenje, za dobro drugih. Među njima ističe se kao svijetla zvijezda i današnji naš hrvatski svetac, mučenik Marko Križevčanin.
Nastojimo u što većem broju doći u subotu 13. rujna na Udbinu da proslavimo dan onih koji su svoje živote za svoju braću i za nas. Hitovi: 4123