Zamisao izgleda crkve

Građevina bi imala dvije razine. Gornji dio (bogoslužni prostor) bio bi posvećen mučenicima koje je Crkva proglasila, a donji (kripta) koje je kao takve prihvatio hrvatski narod od početka do uključivo Domovinskog rata.


Karta prostora izgradnje crkve.

Mjesta značajna za projekt izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. (na ovu sliku kliknuti za veci prikaz)



Pred crkvom u Krbavskom polju.

O 510. obljetnici na mjestu bitke, crkva Sv.Marka.



Glagoljsko slovo (A)

Zamisao i smisao odavanja počasti hrvatskim mučenicima

Prostorna podloga za projekt Crkve hrvatskih mučenika na Udbini


Dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski
Što obuhvaća spomenički prostor?

Projekt Crkve hrvatskih mučenika obuhvaća nekoliko sadržajem i prostorom povezanih jedinica. Prioritetna je izgradnja crkve. Drugo je ovdje uzeto samo kao šira cjelina koja se treba planirati, ali će se graditi u etapama, nakon što se izgradi Crkva hrvatskih mučenika.

1. Crkva sv. Marko Grob. Crkvu i okolicu treba urediti kao hodočasničko polazište prema Crkvi hrvatskih mučenika. Budući da je u nazivu te crkve Grob, ona očito simbolizira groblje koje je tu nastalo nakon Krbavske bitke. Pronađene, bez reda nabacane, ljudske kosti pri arheološkom iskapanju sugeriraju zaključak da je ondje doista bilo neko groblje, što je navelo Marka Mesića da crkvu, koju je ondje gradio nakon oslobođenja od Turaka, nazove Sv. Marko Grob. Za hodočašće može poslužiti sadašnji javni put prema bivšoj katedrali. Biskup na Udbini

 

 

 

 

Biskup Bogović na lokaciji buduće crkve

2. Zdenac. Oko 300 metara od zavoja ceste nalazi se zdenac s izvorom čiste vode. Moglo bi se tu početi s uspinjanjem prema Crkvi hrvatskih mučenika. Početna postaja mogla bi biti upravo kod zdenca, a mogla bi se postaviti i kraj spomenutog cestovnog zavoja, ili čak kod crkvice Sv. Marka. To mjesto trebalo bi preurediti za polazište prema Crkvi hrvatskih mučenika. Potrebno bi bilo proširiti parkiralište, a od izvora do same crkve postaviti postaje križnog puta (Kristova i hrvatskog naroda). Posebna komisija treba proučiti vlasnička pitanja i ponuditi rješenja. Veći dio trase nalazi se na zemljište Šumarije. Ako je prostor predviđen za gradilište, Šumarija raspolaže s njime, ako nije onda je u vlasništvu države.

3. Glavni prostor obuhvaćaju katastarske čestice 4008 i 4009. Tu treba smjestiti crkvu i pastoralni centar. Crkva bi trebala zauzeti površinu od oko 400 m2. Na prostoru se sada nalazi napušteni hotel (čestica 4008). Veličina tih obiju katastarskih čestica jest oko 2.500 m2. Građevina bi zahvatila i dio čestice 4005/1. Napušteni i derutni hotel bit će srušen. Na preporuku vlasnika tih čestica, Nacionalnog parka Plitvička jezera, Ured za državnu upravu prenio je čestice na Gospićko-senjsku biskupiju. Između tog prostora i Gradine nalazi se čestica 4007 koja je u privatnom vlasništvu (Budisavljević). Vlasnici nisu spremni otuđiti česticu. Na njoj imaju i kuću. Cijeli prostor zajedno s Gradinom potrebno je temeljito arheološki istražiti. Građevina bi imala dvije razine. Gornji dio (bogoslužni prostor) bio bi posvećen mučenicima koje je Crkva proglasila, a donji (kripta) koje je kao takve prihvatio hrvatski narod od početka do uključivo Domovinskog rata.

Predlažemo da kripta, prema Krbavskom polju, ima dva tornja. U kriptu bi se ulazilo s donje strane (na kraju križnog puta). Tornjeve po sredini povezuje ploča koja je produžetak podne ploče bogoslužnog prostora, nekoliko metara udaljenog od tornjeva, tako da ta ploča između njih i svetišta crkve posluži kao vidikovac prema Krbavskom polju. Poprečna crta, koja spaja dva tornja, zajedno s njima čini slovo H(rvatski mučenici). Sklop bi se, možda, mogao oblikovati tako da je uočljivo i slovo M(učenici). To bi se noću osvijetlilo tako da i prolaznici (zaobilaznicom) i domaći ljudi jasno prepoznaju te znakove. U pozadini, što znači u dnu svetišta bogoslužnog prostora, vitraž uskrsnuća Kristova moga bi značiti cilj putovanja od (Sv. Marka) Groba, preko križnog puta i memorijalnog prostora, što bi i u znaku povezalo gornji i donji dio građevine.

Crkva bi imala ulaz s gornjega razizemlja i služila bi također za župni crkvu. Bilo bi korisno kad bi se predvidjela jedna manja prostorija za svakidanju službu Božju (kad je manje svijeta.) Pod mučenicima ne bi trebalo misliti samo na «etničke» Hrvate, nego na sve one koji su se «mučili» za svoju braću na ovom našem povijesnom hrvatskom prostoru i prije dolaska Hrvata. I oni su dali pečat našem nacionalnom i kršćanskom identitetu. Taj dio imao bi također svoje pročelje. Preporučuje se da ono bude u obliku glagoljskog slova a (a). To je simbol i ovoga kraja, a ujedno je znak pouzdanja u pobjedu križa i vjere u jednoga Boga u tri božanske osobe. Glagoljsko slovo a (a) je tako stilizirano da izražava križ i Presveto trojstvo (gledajući okomice, gore je jedna crta /jedan Bog/, a dolje su tri /u tri božanske osobe), a sve je povezano vodoravnom crtom. Budući da su s druge strane tornjevi, s ove strane mogla bi biti preslica. Potrebno je također predvidjeti prostor s kojega bi se misilo u vrijeme većih hodočašća. (Taj bi prostor mogao biti u produžetku poda bogoslužnog prostora na njegovom pročelju. Slično kao kod kapucina u Rijeci!)

4. Kraj crkve potrebno je izgraditi pastoralni centar s podrumom, prizemljem i katom na površini od oko 250 m2. Za to bi se sada trebao rezervirati samo prostor, a prioritet pred svime dati crkvi.

5. Katedrala. Katedrala treba biti zaštićeno područje na kojemu treba nastaviti arheološka iskapanja. Prema nekim indicijama, područje katedrale (Karija) bilo je tijesno povezano s područjem Sv. Marka Groba.

6. Na «udbinskom brdu» bio je, čini se, franjevački samostan Sv. Ivana. Kada se iskapalo za postavljanje partizanskog spomenika, viđeni su ondje ostatci srednjovjekovnih građevina i dosta ljudskih kostiju. Spomenik, sada porušen, podignut je bez uvida i suglasnosti nadležnog zavoda za zaštitu spomenika. Zato je ondje potrebno dodatno arheološko istraživanje.

7. Potrebna je za cijelu Udbinu «konzervatorska podloga» prije nego se počne išto graditi. Ondje se nalaze još brojni srednjovjekovni spomenici koji su se s vremenom našli pod zemljom. O tome je održan sastanak sa stručnjacima 19. i 26. studenoga 2004. ( Revidirano 9. siječnja 2004.)