Molimo Boga da ova crkva iznova probudi našu nadu, ojača naše međusobno povjerenje i obnovi zajedništvo na ovom prostoru.

Na ovom povijesnom mjestu na Udbini na neki se način križaju i povezuju kršćanske baštine kontinentalne Hrvatske s kršćanskom baštinom dalmatinske i primorsko-istarske Hrvatske. To svjedoče brojni sveci: sv. Kvirin, biskup sisački, sv. Euzebije i Polion iz Vinkovaca, sv. Anastazija iz Srijema, sv. Venancije i Dujam iz Solina te sv. Mavro iz Poreča. Danas se želimo ovdje spomenuti bezbrojnih rodoljuba i čovjekoljuba koji su tijekom povijesti dali svoje živote za druge, jer darivajući svoje živote za sigurnost braće i sestara potvrdili su svoju kršćansku ljubav prema bližnjemu, a time svoje živote ugradili u život budućih naraštaja.

Na 510. obljetnicu Krbavske bitke, 9. rujna 2003.

Hrvatski mučenici svoje su živote ugrađivali u buduće naraštaje


Pozdravni govor
Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup

Nadbiskup zagrebački u svom obraćanju na Krbavskom polju..Preuzvišeni oci nadbiskupi i biskupi, poštovani predstavnici građanskih vlasti, državnih, županijskih i općinskih, draga braćo svećenici, redovnici i časne sestre redovnice. Draga braćo i sestre Kristovi vjernici i laici!

Euharistijskim slavljem što ga sada započinjemo želimo prije svega zahvaliti Bogu za sve milosti kojima je kroz našu tešku povijest obdario hrvatski narod i sve stanovnike ove zemlje, a osobito za darove iskazane u novijoj povijesti vezane uz pohode pape Ivana Pavla II. Pred nama je i kamen temeljac za crkvu Hrvatskih mučenika koji je blagoslovio Sveti Otac 8. lipnja 2003. godine u Rijeci, poput mnogih drugih koje je na svom trećem pohodu blagoslovio za nove crkve diljem naše domovine.

U znaku obilježavanja 510. obljetnice Krbavske bitke danas, 9. rujna 2003. godine, okupljeni smo ovdje da označimo početak nacionalnog pothvata za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Ovu akciju stavljamo pod zaštitu hrvatskih mučenika, preporučujući je posebno nebeskom zagovoru sv. Nikole Tavelića, sv. Marka Križevčanina i blaženog Alojzija Stepinca.

Na ovom povijesnom mjestu na Udbini na neki se način križaju i povezuju kršćanske baštine kontinentalne Hrvatske s kršćanskom baštinom dalmatinske i primorsko-istarske Hrvatske. To svjedoče brojni sveci: sv. Kvirin, biskup sisački, sv. Euzebije i Polion iz Vinkovaca, sv. Anastazija iz Srijema, sv. Venancije i Dujam iz Solina te sv. Mavro iz Poreča. Danas se želimo ovdje spomenuti bezbrojnih rodoljuba i čovjekoljuba koji su tijekom povijesti dali svoje živote za druge, jer darivajući svoje živote za sigurnost braće i sestara potvrdili su svoju kršćansku ljubav prema bližnjemu, a time svoje živote ugradili u život budućih naraštaja.

S uzbuđenjem mislimo i na stranicu naše suvremene povijesti, stranicu vjernosti Kristu i njegovom Evanđelju, napisanu u prošlom, 20. stoljeću. Sva ta povijest milosti postaje danas za nas poticaj da razmišljamo o sadašnjosti, poziv da izgrađujemo budućnost koja je pred nama. Ta povijest je prije svega poziv na duhovnu obnovu, jer duboke i još neizliječene rane, izazvane teškim ratom, mogu se liječiti samo zauzimanjem za pomirbu, solidarnost i društvenu pravednost, što zahtjeva, kako reče Sveti Otac, hrabrost pojedinaca prožetih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi, osjetljivih na obranu dostojanstva osobe stvorene na sliku Božju. Stoga je naš susret u znaku zahvalnosti za Papin treći pohod Hrvatskoj s pozivom na obnovu vjere, nade, povjerenja i zajedništva.

Drago mi je što mogu u ime Hrvatske biskupske konferencije, na početku svečanog misnog slavlja ovdje na Udbini, pozdraviti predstavnika državnih vlasti, predsjednika Hrvatskog sabora gospodina Zlatka Tomčića, članove Glavnog i Izvršnog odbora za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika, druge predstavnike građanskih vlasti, ugledne kulturne i znanstvene djelatnike. Pozdravljam sve biskupe, svećenike, sve redovnike, redovnice, kao i vas draga braćo i sestre. A osobito pozdravljam školsku djecu koja, sudjelujući u ovom euharistijskom slavlju, svjedoče svoju kršćansku i povijesnu ukorijenjenost prožetu zahvalnošću.

Na ovim se prostorima u raznim vremenskim razdobljima, kako su se mijenjale vlasti, povijest pokušavala brisati i istina spaljivati. Mi smo tu da pred licem Božjim tražimo istinu, poslušni Svetom Ocu i njegovom pozivu na povijesni spomen i čišćenje spomena, ali i da odamo dužnu počast onima koji su svoje živote dali za krst časni i slobodu zlatnu.

I na kraju, zahvaljujem inicijatorima, mons. dr. Mili Bogoviću, gospićko-senjskom biskupu i domaćinu ovoga slavlja, Gospićko-senjskoj biskupiji i Ličko-senjskoj županiji, te podupirem suradnju crkvenih i građanskih vlasti u radu na Crkvi hrvatskih mučenika. Ujedno zahvaljujem svim dobročiniteljima iz domovine i inozemstva koji će svojom solidarnošću pridonijeti ostvarenju ovog spomen-obilježja. A sve povjeravam Bogu moleći da crkva u kojoj će se Bogu moliti bude i mjesto koje će našu kršćansku nadu iznova probuditi, naše međusobno povjerenje ojačati, naše zajedništvo na ovim prostorima obnoviti. U to ime, draga braćo i sestre, sada stanimo pred Boga, Boga istine, i molimo ga oproštenje i mir.