Kanonizacija kardinala Stepinca iz vatikanske perspektive

Kreirano: Petak, 22 Travanj 2016

Zagreb, (IKA) – Predavanje "Kanonizacija kardinala Stepinca iz vatikanske perspektive" održao je donedavni veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Filip Vučak u četvrtak 21. travnja na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu.

Pozdravljajući okupljene, među kojima je bilo i više diplomata, te predstavnika javnih i kulturnih institucija Republike Hrvatske, rektor HKS-a dr. Željko Tanjić istaknuo je kako se na HKS-u četvrtkom održavaju tribine na kojima se razmišlja, razgovara i bistre teme koje su važne za društveni i crkveni trenutak u našoj domovini. Tema vezana uz kanonizaciju bl. kardinala Alojzija Stepinca sigurno je jedna od važnih tema s kojom se susreće društvo i Crkva u Hrvatskoj. Duboko sam uvjeren da će proces kanonizacije bl. Alojzija Stepinca biti doveden do kraja po svim crkvenim normama, rekao je rektor Tanjić.

Veleposlanik Vučak pojasnio je da želi govoriti kao hrvatski diplomat koji je posljednje dvije godine pratio izbliza proces vezan uz zastoj u kanonizaciji bl. kardinala Alojzija Stepinca. Stoga je ovo predavanje bilo rekonstrukcija tih događaja koji su plod deduktivne metode i njegovih vlastitih promišljanja nakon niza razgovora s gotovo svim relevantnim faktorima na katoličkoj strani od pape Franje, do kardinala u Kuriji, nuncija u Beogradu i Zagrebu do hrvatskog episkopata.

U novije vrijeme se govori, tj. baca se pomalo krivnja i na hrvatsku državu i hrvatsku diplomaciju da nije bila dosta aktivna, za razliku od srbijanske koja je postigla neke ciljeve. Želio bih i o tome reći nešto, da se uvjerimo da stvari ne stoje tako. No, ponavljam da je kanonizacija Alojzija Stepinca prije svega unutarcrkveno pitanje i da se država, pa onda ni njeni diplomati, ne bi trebali suviše miješati u ovo pitanje. Ali cijeli je slučaj sada ispolitiziran, ne našom krivnjom, prije svega zbog uloge srbijanske države i Srpske pravoslavne Crkve, ali isto tako zbog želje Vatikana da rasvijetli okolnosti sukoba Hrvata i Srba tijekom II. svjetskog rata, kao što piše u dokumentu koji je Sveta Stolica poslala i u Beograd i u Zagreb, rekao je uvodno Vučak.

Podsjetio je kako je ova "neobična priča" započela je 10. veljače 2014. Toga je dana pročelnik Kongregacije za kauzu svetih kardinal Angelo Amato objavio da je prihvaćeno čudo koje se dogodilo po zagovoru bl. A. Stepinca pa se s razlogom očekivalo da će njegova kanonizacija vrlo brzo biti privedena kraju.

Vučak je dao kratki pregled postupka kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca. Osvrnuo se i na neke ranije, ali vrlo rijetke slučajeve odgode beatifikacije/kanonizacije, no istaknuo je kako se nikada nije pribjeglo ovakvom postupku kao u slučaju kardinala Stepinca. U nastavku je detaljno opisao kronologiju događaja od već spomenute homilije kardinala Amata, potom okolnosti vezane uz prvo pismo patrijarha SPC-a Irineja Papi 30. travnja 2014., potom posjet tadašnjeg tajnika za odnose s državama (ministra vanjskih poslova) Dominiquea Mambertija u rujnu 2014. Srbiji, posjet predsjednik Papinskog vijeća za promociju jedinstva kršćana Kurta Kocha Srbiji 24. veljače 2015., te potom ponovno od 25. do 29. svibnja 2015. nakon što je Sveti sinod SPC-a prihvatio Papin prijedlog o zajedničkoj radnoj skupini.

U predavanju se Vučak osvrnuo i na aktivnosti hrvatskih biskupa po tom pitanju. Tako je podsjetio da je polovicom srpnja 2015. u Vatikanu boravilo Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije koje je primio državni tajnik kardinal Pietro Parolin i kardinal Koch radi istog predmeta. Kardinal Bozanić prvi puta javno je progovorio o toj temi 30. kolovoza 2015. na Trsatu.

Nadalje je spomenuo i posjet Papi izaslanstva SPC-a 16. siječnja 2016. koji su predložili sastav svog dijela povjerenstva. Spomenuo je kako je srpska strana prijem kod Pape postavila kao uvjet formiranja komisije. Vratili su se jako zadovoljni s uvjerenjem da je kanonizacija odgođena za dulje vrijeme, barem za jednu generaciju. Ali samo dva dana nakon tog posjeta L'Osservatore Romano je objavio vrlo zanimljiv članak u kojemu se prvi puta javno govori o tom problemu. Članak prvi puta izrijekom kaže da su proces kanonizacije i rad mješovitog povjerenstva samo uvjetno povezani, što opet ne znači da će do kanonizacije doći dok traje rad povjerenstva.

Vučak je podsjetio i na reakcije u Hrvatskoj pa je tako spomenuo govor kardinala Bozanića za otvaranju Teološko-pastoralnog tjedna, 26. siječnja o.g. kada je rekao da su on i hrvatski biskupi učinili sve što su mogli i da si nemaju što predbacivati. Izrazio je očekivanja da će se "hrvatska država, zbog sadašnjosti i budućnosti same države, preko svojih institucija sustavnije posvetiti rasvjetljavanju cjelovite istine iz tog teškog razdoblja naše povijesti". Isto tako istaknuo je da posljednja nastojanja nisu dovela do poboljšanja nego do pogoršanja odnosa među Crkvama. "Hrvatski je puk osjetio neku vrstu nepravde, zadiranja u ono što je najsvetije", što biskupi i svećenici itekako osjećaju. Ali on je pozvao svećenike i vjernike da i dalje vjeruju Papi, da ostanu s njim u zajedništvu i da prema njemu gaje iskrenu ljubav.

Tom je prigodom i apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D'Ericco rekao kako je o toj temi razgovarao s Papom 17. prosinca 2015. i da Papa poručuje kako "on nema ništa ni protiv Stepinčeve svetosti ni protiv hrvatskog naroda". Nuncij je također rekao da ga je iznenadilo koliko je Papa dobro upućen u reakcije na koje je u Hrvatskoj naišla njegova inicijativa.

Iznoseći kronologiju podsjetio je na ponovni posjet Vatikanu Stalnoga vijeća HBK, tijekom kojega je održan susret s papom Franjom i s državnim tajnikom Parolinom 4. ožujka, a dan kasnije s kardinalom Kochom. Glavna tema ovih dugih razgovora bila je uglavnom kanonizacija kardinala Stepinca. Stalno vijeće je Papi predalo popis članova hrvatskog mješovitog povjerenstva u kojemu su uz tri biskupa (Josip Bozanić, Antun Škvorčević, Ratko Perić) i dva stručnjaka laika s HKS-a (Mario Jareb, Jure Krišto).

Svi susreti su prošli u pozitivnom ozračju. Hrvatska strana je suglasna s radom povjerenstva, ali bi željela da njegovo djelovanje započne što prije (po mogućnosti prije ljeta) i da traje što kraće (godinu-dvije). Čini se da se s time načelno slaže i Sveta Stolica jer je u Vatikanu zbog svega ipak stvorena nelagodna atmosfera pa se traži brz i častan izlaz. Očekuje se imenovanje predstavnika Svete Stolice koji bi trebao koordinirati rad povjerenstva. Veseli posebno činjenica da je Državno tajništvo preuzelo inicijativu i da je kardinal Parolin, koji dobro razumije situaciju i sve implikacije odgode kanonizacije, odlučan privesti kraju ovu nesvakidašnju priču koja je unijela dosta nelagode, nerazumijevanja pa i oštrih riječi u Crkvi u Hrvatskoj. Kronološkom nizu Vučak je dodao i posjet Vatikanu ministra vanjskih i europskih poslova Mire Kovača, te hrvatskog premijera Tihomira Oreškovića.

Vučak je iznio i svoje mišljenje o pravim razlozima zastoja i mogućim ishodima. Do zastoja u postupku kanonizacije dolazi barem zbog dva razloga. Papa želi iskoristiti povijesnu priliku i udariti temelje konačnog pomirenje između katolika i svih pravoslavaca zbog čega je spreman učiniti i poneki ustupak. To pokazuje i susret Pape i patrijarha Kirila na Kubi 12. veljače 2016. Sada je lakše ostvarljiv i njegov susret sa srpskim patrijarhom Irinejom i posjet Srbiji koji je, čini se, bio u planu već ove godine, ali je odgođen. Papa Franjo je već dokazao da je spreman na velike rizike. Ako se naknadno pokaže da je pristanak na zastoj u kanonizaciji Stepinca bar malo pridonio približavanju i pomirenju s pravoslavcima, onda bi se ta žrtva, s vatikanskog aspekta, mogla opravdati, pojasnio je Vučak. Poznato je da je ekumenizam jedan od prioriteta pape Franje i da on ne želi bilo kojom odlukom naškoditi ionako krhkom ekumenskom procesu. Stoga njegovu odluku o zastoju Stepinčeve kanonizacije treba staviti u dugoročni Franjin geovjerski kontekst. Ovakva odluka mogla bi imati dalekosežne posljedice jer predstavlja presedan, ali Papa je očito htio iskoristiti ovu priliku kako se nesporazumi između katolika i pravoslavaca ne bi dodatno produbili. Isto tako, jako mu je stalo da hrvatski svetac, kojih ionako nema puno, ne bude osporavan od druge kršćanske Crkve. Papin ulog je doista velik, jer ne događa se svaki dan da Katolička Crkva "traži razumijevanje" sestrinske Crkve za proglašenje svojih svetaca. Ali papa Franjo je u osjetljivim stvarima već više puta pokazao hrabrost koja se u konačnici, barem na kraći rok, pokazala ispravnim odabirom, rekao je Vučak.

Papa vjeruje da će SPC znati cijeniti njegovu velikodušnu ponudu i da neće zloupotrijebiti njegovo povjerenje. Kardinal Koch tako vjeruje da bi do rezultata moglo doći za nekoliko godina, ne dulje od pet. Priznaje da je riječ o neobičnom postupku, bez presedana u dosadašnjim odnosima s drugim kršćanskim Crkvama. Katkad se u sličnim postupcima uvažavalo mišljenja židovskih zajednica, ali nikada se nije pribjeglo formiranju mješovitog povjerenstva za pitanja koja se tiču samo Katoličke Crkve. Međutim, pravoslavne Crkve, posebno ruska, postavljaju ponekad nemoguće zahtjeve i krše kanonska pravila. Katolička Crkva nikada ne pribjegava reciprocitetu jer joj je iskreno stalo do ostvarenja istinskog ekumenizma. Zato će Papa biti jako razočaran ako SPC zloupotrijebi njegovu velikodušnu inicijativu, rekao je kardinal Koch.

 

Katolička Crkva je univerzalna, ona je prema Evanđelju iznad nacija, političkih uređenja i ideologija. Stoga današnja Crkva zazire od uskogrudnosti, od isticanja samo vlastitog mučeništva, kao i od pretjeranog busanja u prsa. Zato u isticanju Stepinčevih zasluga i svetosti treba biti vrlo razborit jer će on postati prije svega svecem Katoličke Crkve, a tek onda hrvatskim svecem. Postupak kanonizacije u načelu je isključivo crkveno pitanje i svako neprimjereno miješanje politike u taj postupak, posebno ako se radi o "osjetljivom" kandidatu, može samo odmoći. Odgodom Stepinčeve kanonizacije i osnutkom mješovitog povjerenstva ovaj se slučaj ispolitizirao i internacionalizirao, zaslugom prije svega SPC-a, pa ne bi bilo čudno da se pojave i dodatni oponenti, rekao je Vučak te podsjetio kako i prilikom proglašenja prvog hrvatskog sveca sv. Nikole Tavelića također sve nije išlo glatko, a i trajalo je jako dugo. Postupak je pokrenuo zagrebački nadbiskup Stepinac 1939., a kanoniziran je tek 21. lipnja 1970.

Mi smo katkad skloni dramatiziranju jer nam je cijela povijest bila dramatična. Isto tako skloni smo preuveličavanju jer sebe često precjenjujemo i vidimo se tamo gdje zapravo nismo. Tako je, čini mi se, i s ovim slučajem. Sada se traže krivci na vatikanskoj, srpskoj ili našoj crkvenoj strani. Govori se o moćnoj srbijanskoj diplomaciji, o srpskom lobiju u Vatikanu, o zatajenju i nezainteresiranosti naših nadležnih državnih institucija. U svemu vjerojatno ima zrnce istine, ali svesti cijeli slučaj na politiku izlišno je i opasno. Kanonizacija je sveti čin, a to znači da bi svi katolici u tom činu trebali prepoznati božansku volju, ostvarila se ona godinu prije ili kasnije. Papa možda i nije, s našeg gledišta, izabrao najsretniji način pomirenja dviju Crkava i možda se i sam na kraju iznenadi rezultatom rada mješovitog povjerenstva, ako ga uopće bude. Postoji mogućnost da ga se i instrumentalizira i da se odnosi dvaju naroda i dviju Crkava pokvare, a ne poprave, što je već rekao kardinal Bozanić. Ali možda se i mi iznenadimo učinku Franjine karizme među pravoslavcima. Mi bismo trebali biti veći realisti i prihvatiti da je Hrvatska mala katolička zemlja koja u Vatikanu nema takav utjecaj i ugled kao što smo dugo vjerovali. Razlozi za to nisu od jučer, ne ovise samo o nama, niti kratkoročno na to možemo ozbiljnije utjecati. Što pak ne znači da na tome ne moramo uporno i kontinuirano raditi, s državne i crkvene strane, zaključio je Vučak u predavanju na Hrvatskome katoličkom sveučilištu.

Hitovi: 1009