"Žalosni petak" u Jasenovcu

Kreirano: Ponedjeljak, 30 Ožujak 2015

Jasenovac, (IKA) - U petak prije Nedjelje Cvjetnice, pučki nazvan "žalosni petak", 27. ožujka Požeška biskupija je po petnaesti puta proslavila Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika. Središnje molitveno pokorničko slavlje održano je u jasenovačkoj župnoj crkvi a predvodio ga je požeški biskup Antun Škvorčević

u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Đurom Hranićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem u miru te srijemskim biskupom Đurom Gašparovićem, generalnim tajnikom HBK Encom Rodinisom i njegovim zamjenikom Fabijanom Svalinom, kanonicima požeškoga Stolnog kaptola na čelu s prepoštom i generalnim vikarom Josipom Devčićem, svećenicima Novljanskog dekanata s dekanom Milanom Vidakovićem te arhiđakonom zapadno-slavonskim Matijom Jurakovićem. Na slavlju je bio nazočan i slavonski episkop Jovan Ćulibrk u pratnji okučanskog paroha Dragana Antonića i đakona Milana Tomaševića. Među brojnim vjernicima koji su do zadnjeg mjesta ispunili crkvu bili su i pješaci hodočasnici iz župa Novljanskog dekanata te školska djeca.

U pozdravnoj riječi biskup Škvorčević je podsjetio kako Požeška biskupija od Velikog jubileja 2000. na poticaj svoga utemeljitelja pape Ivana Pavla II. redovito održava Dan obnove čišćenja pamćenja te pokorom, postom i molitvom, raspoloženjem praštanja i pomirenja nastoji iskazati poštovanje i zahvalnost svim žrtvama totalitarnih sustava 20. stoljeća, bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu ili neku drugu pripadnost. Zahvalio je biskupima đakovačko-osječke crkvene pokrajine za zajedništvo koje u ovoj prigodi svjedoče s požeškom mjesnom Crkvom, a episkopu Jovanu za znakovitu nazočnost na slavlju. U činu kajanja biskup Škvorčević je po uzoru na riječi pape Ivana Pavla II. prigodom Dana čišćenja pamćenja 2000. u Rimu spomenuo konkretna zla nanesena nedužnim ljudima, od jasenovačkog i starogradiškog logora do bleiburškog, vukovarskog i drugih najnovijih križnih putova te zahvalio Bogu za one koji su tijekom rata radije prihvatili progon i ubijanje nego da budu suradnici zla.

U homiliji biskup je podsjetio da će se uskoro napuniti 70. godina od završetka II. svjetskog rata te da su u svijetu, napose u Europi pobrojene njegove žrtve, dostojno pokopane, da im se iskazuje poštovanje a sukobljene strane da su nastojale oko pomirenja kako bi izgrađivale sadašnjost i otvarale budućnost. Potom je rekao: „Tijekom minulih sedamdeset godina međusobno nepomireni živi sudionici rata nisu uspjeli kod nas pokopati ratne žrtve u grobove njihova dostojanstva, nego ih još i danas polažu u ideološke rovove i upotrebljavaju za neke račune i vlastite ciljeve. Tako ratne žrtve postaju još jedanput žrtvama. To osobito osjećamo u Jasenovcu, Staroj Gradiški, na brojnim poznatim i još uvijek nepoznatim masovnim grobištima ubijenih ljudi kojima su totalitarni sustavi 20. stoljeća oduzeli pravo da budu ono što jesu. No, nisu ih ubijali totaalitarni sustavi, nego oni koji su ih smislili i organizirali progone i ubijanja ljudi te ih provodili u doba fašizma i komunizma, čiji mentalitet na svoj način živi i danas u određenim pojedincima i skupinama u našem okruženju. Njima nije do istraživanja cjelovite istine o ubijenima, niti im je stalo do toga da učine civilizacijski korak priznanja zločina u vlastitim redovima i zajedničkog iskazivanja poštovanja svakoj žrtvi bez obzira na vjeru, naciju ili drugu pripadnost, niti im je do nastojanja oko međusobnog pomirenja u praštanju. Još uvijek ima onih za koje postoje samo žrtve na vlastitoj strani a zločinci na drugoj strani, te na taj način kamenuju istinu. Svjedoci smo kako takve ljude niti u najnovije vrijeme ne zanima to što je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac 19. veljače 1943. jasenovački logor nazvao 'sramotnom ljagom' a za ubojice u njemu izjavio da su 'najveća nesreća Hrvatske', niti što je pomagao i spašavao mnoge od sigurne smrti, bez obzira na njihovu vjeru i naciju. Oni pozivaju papu Franju da se u Jasenovcu pokloni žrtvama ali u skladu s računom koji time žele postići za vlastite ciljeve."

Biskup je zatim podsjetio na nastojanje hrvatskih vlasti početkom devedesetih godina prošlog stoljeća oko organiziranja sustavnog istraživanja žrtava II. svjetskog rata i poraća, ali da je to ubrzo zastalo. Istaknuo je: „I u najnovije vrijeme od visokih javnih dužnosnika mogli smo čuti kako se ne treba vraćati u prošlost i njome se baviti, nego graditi budućnost. S takvim se stavom nije moguće složiti, jer on nanosi nepravdu žrtvama. Svaka naime nedužna žrtva ima pravo na dostojanstvo i mi smo joj ga dužni vratiti putem nastojanja oko pune istine o njoj i o zločincu, čije je pak dostojanstvo u priznavanju krivnje i kajanju za nju. Toga se ne smijemo odreći ni pod koju cijenu, ni zbog kojeg razloga, da žrtvu ne učinimo još jedanput žrtvom. Stoga i danas na ovom molitveno-pokorničkom slavlju očitujemo svoja opravdana očekivanja da odgovorni u našem društvu učine sve što je potrebno kako bi se znanstveno i objektivno istražila istina o svim zločinima počinjenima na nedužnim ljudima, da se popišu njihova imena i trajno iskazuje poštovanje prema žrtvama, bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku ili neku drugu pripadnost."

Spomenuo je kako je Hrvatska biskupska konferencija prije nekoliko godina pokrenula projekt otkrivanja nepoznatih grobišta i popis žrtava II. svjetskog rata i nakon njega te istaknuo da „to nije njezina prvenstvena zadaća niti ona ima mogućnosti to cjelovito provesti. Crkva i njezini vjernici dužnici su Istini kojoj je ime Isus Krist, a koji je svojim stavom pred zlom i zločincem mjerilo našeg ponašanja. On je u trenutku svoje nepravedne osude, uzdignut na mučilo križa molio za one koji su mu nanijeli zlo: 'Oče, oprosti im, ne znaju što čine'! (Lk 23,34). Pozvao je svoje učenike: 'Praštajte i oprosti će vam se' (Lk 6,37), hrabreći ih da to čine bezgranično, 'do sedamdeset puta sedam' (Mt 18,22). U molitvi 'Oče naš' poučio nas je kako je praštanje uvjet da i nama Bog oprosti: 'Otpusti nam duge naše, kako i mi otpustismo dužnicima svojim' (Mt 6,12)." Biskup je spomenuo da se čovječanstvo nakon II. svjetskog rata našlo pred strašnim izazovom, kako izaći iz teškog stanja počinjenog zla i zločina, istaknuvši da se osvetom zlo umnaža a zakonskom osudom ostaje zatvorenim u njegovu krugu. Kazao je kako je razumljivo da se upravo u to doba u europskim katoličkim sredinama, napose u Poljskoj pogođenoj silnim zlom, pojavila pobožnost prema Božjem milosrđu, koje praštanjem razrješuje zamršeni čvor zla i oslobađa od njegovih smrtnih posljedica. Podsjetio je da je u tom smislu Utemeljitelj Požeške biskupije sv. Ivan Pavao II. odredio je da Crkva u nedjelju po Uskrsu slavi Božje milosrđe, a papa Franjo nedavno proglasio Godinu Božjeg milosrđa. Potom je biskup nastavio: „Bog se ne ograničava na retributivnu pravednost, ne ponaša se po zakonu recipročnosti 'oko za oko, zub za zub', nego po pravednosti ljubavi. On milosrđem i praštanjem rastvara zatvoreni krug zla, izvodi zarobljenike na slobodu, udjeljuje im dostojanstvo koje im pripada kao slici Božjoj. Praštanje i milosrđe moć je ljudskog duha, dar Božji za koji danas na ovom pokorničkom slavlju molimo po zagovoru Isusove Majke."

Nakon toga biskup je spomenuo kako nas je na praštanje pozvao papa Ivan Pavao II. kad je prigodom svoga prvog posjeta Hrvatskoj u propovijedi na zagrebačkom Hipodromu 1994. rekao: „Tražiti oprost i sam oprostiti tako bi mogla biti sažeta zadaća koja je pred svima, ako se žele postaviti čvrste pretpostavke za postizanje istinskog i trajnog mira". To je Papa još snažnije učinio, dodao je biskup, za Veliki jubilej 2000., kad nas je potaknuo „na čišćenje povijesnog pamćenja, podsjećajući da Crkva treba tražiti oproštenje i praštati, činiti pokoru i pozivati na pokoru zbog svojih sinova koji napose u teškim ratnim vremenima nisu svjedočili za Krista, nego su bili na sablazan svojim načinom razmišljanja i djelovanja. Praštanjem onima koji su nanijeli zlo nedužnima izdižemo se iznad počinjenog zla, ne živimo po njegovu diktatu i zadržavamo žrtve u čistom pamćenju, promatramo ih u njihovu dostojanstvu i veličini. Na taj način vršimo 'službu pomirenja' (2 Kor 5,18) na koju nas poziva Apostol Pavao, evangeliziramo Jasenovac, Staru Gradišku i druga mjesta teških stradanja nedužnih ljudi, služimo istinskoj slobodi." Potom je biskup istaknuo „da na sadržaj našega povijesnog pamćenja pripada i sve ono što su činili ljudi Crkve kada su osuđivali zločin te svesrdno zaštićivali i pomagali ugrožene u vrijeme dok je bjesnio drugi svjetski rat, među koje valja svrstati i one koji su tada radije podnijeli mučeništvo i smrt nego bili suradnici zla. Navedeno raspoloženje vjere želimo danas prigodom 15. Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u našoj Biskupiji oživjeti u svom srcu molitvom, pokorom, hodočašćem i drugim djelima dobra i milosrđa kako bismo se sjedinili s Isusovim milosrdnim srcem i u njemu prepoznali, poštivali i čuvali istinu o našim ubijenima i onima koji su im nanijeli zlo".

Biskup se potom poslužio riječima Pisma hrvatskih biskupa prigodom 50. obljetnice završetka II. svjetskog rata i kazao: „Željeli bismo se susresti i s drugim kršćanima koji će se na isti način odnositi prema krvnicima iz svoje sredine. Željeli bismo posebno da katolici i pravoslavni u Hrvatskoj zauzmu zajednički kršćanski stav i prema žrtvama i prema krivnji za žrtve, prema grijehu i prema pomirenju. Ako se u prošlosti manipuliralo s povijesnim činjenicama, požurimo čas kad ćemo u slobodi i odgovornosti pred Bogom i pred ljudima javno očitovati istovjetan kršćanski odnos i prema žrtvama i prema krivcima. Molimo da to vrijeme što prije sine!" „Neka po zagovoru Isusove Majke, naše Gospe jasenovačke, tako bude", zaključio je biskup Škvorčević.

Nakon popričesne molitve glavnim jasenovačkim trgom krenula je procesija u čast jasenovačkoj Gospi u kojoj su domaći vjernici i hodočasnici iskazali odanost i zahvalnost Isusovoj Majci što nas svojom ljubavlju prati na našim putovima te je s nama i pod jasenovačkim križem. Slavlje je završilo u crkvi gdje je biskup Škvorčević uputio molitvu predanja Isusovoj Majci.

Hitovi: 4302