O župniku Nestoru i ostalim drvarskim žrtvama

Kreirano: Četvrtak, 18 Prosinac 2014

Više od 73 godine nakon njihova stradanja, konačno su 19. studenoga 2014. na banjolučkom katoličkom groblju Sv. Marka dostojno pokopane kosti prvih nedužnih žrtava „Dana ustanka“ u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, drvarskog župnika vlč. Waldemara Maximiliana Nestora i još 14 njegovih vjernika koji su ubijeni u povratku s hodočašća sv. Ani u Kosovo kod Knina upravo 27. srpnja 1941. čime je počeo „ustanak“ tada još zajedničkih četničko-gerilskih (kasnije prozvanih partizani) „ustanika“.

Taj dan se pola stoljeća, a i danas se to u obje države podržava i obnavlja, morao slaviti kao Dan ustanka protiv fašizma i okupatora. Bilo je to istoga dana kad su upravo iz Trubara, mjesta njihova mučeništva četnički ustanici krenuli na Srb, Boričevac i druga mjesta istočne Like i zapadne Bosne. Tih su tjedana na bosanskoj strani izvršeni strahoviti pokolji u tri župe: Drvar (Bosanski Petrovac), Bosansko Grahovo i Krnjeuša, kada su župe potpuno uništene, a među više stotina žrtava u svakoj od njih mučenički su život završila i trojica župnika: vlč. Waldemar Maximilian Nestor u Drvaru, vlč. Juraj Gospodnetić u Bosanskom Grahovu i vlč. Krešimir Barišić u Krnjeuši, ovaj potonji s još trojicom svećeničkih kandidata.

Svetu misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica uz suslavlje pomoćnog biskupa mons. Marka Semrena, oko 40 svećenika, te sudjelovanje skromnog broja redovnica i vjernika, među njima i nekoliko današnjih drvarskih vjernika. Biskup Komarica je tom prigodom rekao: „Teško da je ijedan biskup u Europi doživio što ja s vama svima danas doživljavam, da predvodim katolički obred sprovoda članovima moje biskupije, koji su umrli čak pet godina prije moga rođenja, konkretno 1941 godine. Providnost Božja se pobrinula da su njihovi ostaci, zahvaljujući izuzetnoj plemenitosti ljudi koji su – ne znajući za njih i ne tražeći ih – naišli na njih, izvađeni iz bezdana i konačno službeno nama predani da ih sahranimo prema crkvenom obredu“. Podsjetio je da se „preko cijelog područja prostrane Banjolučke biskupije proteže oltar-žrtvenik, na kojemu su svoju svjedočku krv dali  brojni naši svećenici i redovnici, a još daleko brojniji vjernici laici“.

Nakon mise šest je lijesova s kostima položeno u svećeničku grobnicu, jer trenutno nije bilo povoljnijega mjesta za njihov dostojan pokop. U posebnom kovčegu kosti su žrtve za koje se s puno razloga pretpostavlja da pripadaju župniku Nestoru, ali će to još trebati potvrditi DNK analizom, što zasad nije moguće, jer ne postoje uzorci nekoga od njegovih bliskih srodnika. Kosti su ekshumirane još 2003. godine u jami Golubanja u Trubaru kod Drvara, a zna se da su tamo završili župnik i njegovi hodočasnici. O tijeku dugotrajnih i neobičnih zbivanja oko njihove ekshumacije i identifikacije govorio je biskupski vikar dr Anto Orlovac, koji je ukratko prikazao i životni put te mučeništvo župnika Nestora.

(Taj govor donosimo u cijelosti.)

GOVOR DR ANTE ORLOVCA NA POKOPU POSMRTNIH OSTATAKA

ŽUPNIKA WALDEMARA MAXIMILIANA NESTORA

I NJEGOVIH ŽUPLJANA IZ DRVARA

 

Banja Luka, groblje Sv. Marka, 19. 11. 2014.

Vjerujem, braćo i sestre, da ovakvom sprovodnom ispraćaju još niste pribivali. Kad su ovi ljudi, čije kosti danas dostojno i s pijetetom pokopavamo, umrli, malo tko od nas je bio i rođen. Bilo je to prije više od 73 godine. Nikoga ovdje nema od njihove rodbine. Umrli su, nedužni, nasilnom smrću, 27. srpnja 1941. A tko su oni? Za većinu od njih ne znamo, nažalost, ni njihovih imena. Po mjestu pronalaska njihovih kostiju i po nekim okolnostima znamo da se radi o drvarskom župniku vlč. Waldemaru Maximilianu Nestoru i njegovim župljanima, hodočasnicima, koje su tzv. „ustanici“ (tada su četnici i gerilci, kasniji partizani još nastupali zajedno!) izveli iz šumskog vlaka na povratku s hodočašća sv. Ani u Kosovo kod Knina i u Trubaru kod Drvara ubili kod jame Golubnjača i bacili u nju. Proglasili su ih bojovnicima, ustašama, i ne znam kako sve još, samo da bi spriječili i sam spomen na njih i tako prikrili svoj zločin. Dapače, taj su dan nametnuli i pola stoljeća slavili kao „Dan ustanka“ protiv fašizma, i to u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. A toga su dana prvi stradali nedužni hodočasnici. Zato slaviti taj dan znači hvaliti i slaviti zločin. Protiv toga upravo vrište kosti nedužnih žrtava, ovdje sabranih u ovih šest mrtvačkih sanduka. No ubojicama i njihovim hvaliteljima mi se ne želimo baviti. Za to su zaduženi drugi. Uostalom, većina ih je već odavno morala položiti račun pred pravednim i nepodmitljivim sucem – Bogom.

Htjeli su oni sakriti zločin, no Bog nije dao. On je baš htio otkriti. A njegova je zadnja! Naime, gotovo 62 godine nakon njihove smrti, zapravo usputno pronađene su kosti župnika Nestora i njegovih župljana, a da one zapravo nisu ni bile tražene. Naime, 3. lipnja 2003. godine Federalna komisija za nestale osobe Federacije Bosne i Hercegovine vršila je ekshumaciju jame Golubnjača u Trubaru kod Drvara tražeći žrtve iz Domovinskog rata. Komisija je 7. prosinca 2004. uputila dopis Biskupskom ordinarijatu u Banju Luku, u kojemu stoji da je „dana 03. 06. 2003. godine Federalna komisija za nestale osobe započela (je) ekshumaciju prirodne jame Golubnjača u Trubarima kod Drvara“. Tada je „iz jame (je) izvađeno 17 nekompletnih tijela na kojima se po procjenama vještaka (...) odmah vidjelo da ne potiču iz perioda 1992-1995. (...). Dalje se veli: „Izvršena je radioizotopska analiza u Londonu kojom je utvrđeno da se radi o tijelima starim oko 70 godina“. Zatim se iznosi pretpostavka: „kosti koje potiču iz II svjetskog rata vjerovatno pripadaju svećeniku i grupi Hrvata iz Drvara koji su prema knjizi jednog partizanskog komandanta likvidirani 1941.“ Dakle, dva neovisna ispitivanja: domaće i londonsko pokazala su da je bez sumnje riječ o kostima umrlih upravo u vrijeme početka Drugog svjetskog rata.

Naravno da smo kao biskupija od početka bili vrlo zainteresirani i pratili te radove. Odmah smo poduzeli što smo mogli da nađemo grobove Nestorovih bliskih srodnika, jer živih više nema, kako bismo mogli uzeti uzorke za DNA analizu, ali to nažalost nismo uspjeli, jer oni više ne postoje, a nema više ni bliskih srodnika ostalih žrtava. Mi ovdje pokopavamo posmrtne ostatke 15 osoba, a za ovaj izdvojeni lijes vjerujemo da su u njemu upravo kosti župnika Nestora, ali je to samo jaka pretpostavka, a pojedinačna identifikacija još nije moguća. Znači ta je skupina nesumnjivo utvrđena, ali pojedinačna identifikacija žrtava još nije moguća. Upravo ta traganja, kao i promjene u Komisiji za ekshumaciji dovela su do ovog dugog razdoblja od ekshumacije do pokopa, od čak 11 godina. (Nisu ove kosti ekshumirane tek ove, odn. prošle godine, kako je netočno objavljeno u nekim medijima.) Nije ovdje vrijeme ni mjesto dalje se baviti ovim izlaganjem, nego se dostojanstveno oprostiti od ovih nedužnih žrtava, moliti Božje milosrđe za njih i položiti njihove kosti da konačno u miru čekaju dan uskrsnuća. Prije godinu dana, 12. studenoga 2013., biskup Komarica pohodio je Identifikacijski centar Šejkovača  u Sanskom Mostu gdje su se nalazili ovi posmrtni ostatci na identifikaciji. Daljnje aktivnosti dovele su do današnjeg sprovoda.

Osnovni podatci o župniku Nestoru

Waldemar Nestor rođen je kao drugi od četvero braće roditelja Antona i Julije rođ. Hepner 12. prosinca 1888. u mjestu Brody, župa Krynki, danas biskupija Radom u Poljskoj. Koliko znamo, sestara nisu imali, a majka im je morala umrijeti još dok su bili u Šleskoj. Godine 1903. obitelj se preselila u Bosnu, a on stupio u samostan trapista „Marija Zvijezda“ ovdje u Banjoj Luci. Redovničko mu je ime Maximilian. Svečane redovničke zavjete položio je 1911. Tu je završio studij i 2. veljače 1917. bio zaređen za svećenika po biskupu fra Jozi Gariću. Odmah po ređenju morao je u vojsku kao bolničar, jer je još trajao Prvi svjetski rat. Nakon toga obavljao je važne službe učitelja i ravnatelja sirotišta u trapistima, a zatim 11 godina bio kućni ekonom. Zbog nekih okolnosti i nesporazuma za koje nije sam bio kriv, napustio je red i 1931. prešao u svećenike Banjolučke biskupije. Pet je godina (1931.-1936.) bio kapelan u Ljubunčiću, a onda je preuzeo župu Bos. Petrovac-Drvar. Uzorno je svećenički djelovao, uživao poštovanje ne samo svojih vjernika nego i drugih, jer je bio čovjek širokih pogleda i otvorena svećeničkog srca. U župi je, upravo u godini stradanja, imao pučke misije s vrlo dobrim odzivom vjernika. Bile su to svojevrsne kolektivne duhovne vježbe cijele župe prije njezina uništenja.

O njegovu stradanju navodim samo dva dopisa uprave biskupije u Banjoj Luci, koje je potpisao biskup Garić, oba iz vremena oko godinu i pol nakon tih zbivanja. U prvomu (od 28. 12. 1942.) stoji: „Pozvan od župnika u Kninu, 25. VII. 1941. pošao je (Nestor) onamo da na svetkovinu sv. Ane – 26. VII. drži svečanu misu. Tih dana planuo je ustanak u Drvaru. Stoga su župnik iz Knina i drugi prijatelji savjetovali da ostane ondje, dok se situacija ne razčisti. Međutim, kako je 27. VII. bila nedjelja da ne bi njegovi župljani ostali bez sv. mise, on je krenuo iz Knina jutarnjim vlakom prema Drvaru. Na stanici Trubar, pobunjenici su napali vlak, njega su izvukli iz vlaka, odveli i nedaleko od stanice umorili ... Kao svećenik bio je vrlo revan, a kao čovjek u svemu i prema svakome bez razlike vjere ispravan. Zato je bio kod svih obljubljen, visoko cijenjen i poštovan.“

A u drugom dopisu (od 20. siječnja 1943.) stoje gotovo identične riječi, uz napomenu da su ti krajevi pod vlašću pobunjenika, pa nije moguće tragati za njegovim kostima. Biskup Garić ga je smatrao pravim kršćanskim mučenikom, kako je napisao jednom drugom prilikom.

Braćo i sestre! Budući da ovi ljudi nikome nisu zla učinili i umrli su pravedni, dapače, župnik Nestor je svjesno riskirao svoj život iz vjernosti svome svećeničkom poslanju, a ubijeni su iz mržnje na njihovu vjeru, oni pak umrli iz ljubavi prema svojoj svetoj katoličkoj vjeri, imamo ih pravo i dužnost smatrati kršćanskim mučenicima, a Crkva će, vjerujemo, o tome usvoje vrijeme reći svoj službeni pravorijek. A dotle neka počivaju u miru Božjem.                      

Anto Orlovac

Hitovi: 4503