U znaku križa pobjeđujemo

Kreirano: Petak, 17 Svibanj 2013

Dana 16. svibnja 2013., na blagdan mučenika Ivana Nepomuka, suzaštitnika grada Gospića, obilježen je i spomen mučeničke smrti sestre Žarke Ivasić, milosrdnice. Ona je 16. svibnja 1946. bila strijeljana na gospićkome groblju svete Marije Magdalene, nakon namještenog  komunističkog suđenja, i 275 dana provedenih u zatvorima OZNE u Osijeku, Zagrebu i Gospiću, gdje je bila i suđena u veljači 1946. godine.

 

I ove godine, na njezinom su se grobu u molitvi i zahvali za svjedočanstvo njezina života, okupili Gospićani, predvođeni mons. Milom Čančarom, i sestre milosrdnice (pristigle iz Zagreba i Rijeke). Onim istim putem kojim je sestra Žarka hodala na dan svog pogubljenja, prošla je procesija okupljenih vjernika, sve do gospićke katedrale gdje je euharistijsko slavlje predvodio mons. Mile Bogović, gospićko- senjski biskup. On je u propovijedi istaknuo:

„Na današnji dan 1946. godine na našem groblju je strijeljana sestra milosrdnica Žarka Julijana Ivasić. Na prvi pogled može se čovjek sablazniti nad tragikom jednoga života. No, njezine susestre danas su obišle njezin grob i pjevale hvale Bogu za dar što su je imale. U onom križu na groblju gledale su ne znak poraza, nego znak pobjede.  Nad svakim pokojnikom je isti znak pobjede, ali Žarkina pobjeda je posebno vrijedna i posebno je cijenimo.

Ali što ja to govorim? Pa ona je bila na strani onih koji su bili poraženi,bar to su joj pobjednici ubrojili u krivnju i zato  su joj tako okrutno sudili.

No kada gledamo kršćanskim očima, poražavajuće činjenice su se očitovale nakon tzv. pobjede. Pobijedila je mržnja i osveta, neprijateljstvo i bahatost. Što može imati pobjedničkoga za čovjeka brutalno ubijanje ljudi, nemoćnih i često nevinih? Nije nikada prava pobjeda gdje je poražena ljubav; nema prave pobjede za čovjeka gdje se pobjeda traži bez križa. Gospić dobro znade što znači oslobođenje kada se oslobode i razulare niske strasti i mržnja. Kako je izgledalo tada iznakaženo lice pobjede i slobode!

Ove godine spominjemo se 1700. obljetnice kada je 313. car Konstantin dao Crkvi slobodu. Prekinuto je vrijeme progona. Vidio je car da su kršćani ono zdravo tkivo društva koje cijelo carstvo može ozdraviti. No važno je istaknuti da je – prema predaji – caru poručeno da će pobijediti u znaku križa. Ne mijenjaju se znakovi pobjede. To je ista ona pobjeda koja je izvojevana na križu, na Kalvariji. Ondje se dogodila pobjeda života nad smrću – jer je pobijedila ljubav.

Bilo je kršćana koji su nakon te pobjede i  nakon te slobode 313. osjećali bojazan da bi duh ovozemnih pobjeda i ovozemnog shvaćanja slobode mogao ući i tijelo Crkve pa su odlazili u pustinju, u osamu, daleko od zamamnih ponuda svijeta. Tako nastaje u Crkvi redovništvo, iako ono ima i dublje korijene. Nažalost, doista se i među članovima Crkve događalo da su ovozemaljski shvaćali slobodu i pobjedu, bez križa. No, to nije bio put prema pravim pobjedama i pravim slobodama, bio je to put prema posrtanjima, kojih je bilo.  

Ove godine naša će Crkva razmišljati u tom smislu. I Teološko-pastoralni tjedan za svećenike u Rijeci nosi naslov „mučeništvo“. Bliži povod je proglašenje blaženim mučenika Miroslava Bulešića. U to društvo pripada i sestra Žarka, ali još postupak nije tako daleko odmaknuo. No, mi je smatramo jednakom pobjednicom kao što je i Bulešić, kao što je i njezin mještanin nadbiskup Stepinac.

Kršćani su u vrijeme progona vjerno bilježili mjesta i vremena gdje su i kada njihova braća dali svoj život za vjeru, za Boga i za spasenje ljudi. Posjećivali su ta mjesta, ondje se molili. Nikada se nisu okupljali zato da se rote protiv nekoga, nisu se sastajali na mjestu gdje se dogodio poraz nego pobjeda ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Sestra Žarka je vjerovala da neće biti poražena ako vjeruje u Krista raspetoga i uskrsloga. Zato je mogla pjevati i uoči strijeljanja. Neka njezin grob bude mjesto što češćeg okupljanja a njezin križ poruka svima što znači prava sloboda i prava pobjeda. Ona je neodvojiva od križa i od Krista.“

Hitovi: 4433