Tko je bio sveti Dujam?

Kreirano: Utorak, 07 Svibanj 2013

DUJAM, biskup i mučenik, sv. (+ Salona-Solin, 10.IV.304.), zaštitnik grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije. Prvi sigurno zajamčeni solinski biskup i mučenik bio je sv Dujam. O njemu se ne zna mnogo, ali je vrlo važno da je sačuvan dobar dio njegove nadgrobne ploče s njegovim imenom i nadnevkom njegove mučeničke smrti. Iako je vrlo stara splitska predaja htjela da je on bio učenik sv.Petra, koga je sam Petar redio za biskupa i poslao kao misionara u Salonu, gdje je umro mučeničkom smrću, i da je doseljenik iz Sirije, ipak bez obzira na tu predaju, treba prihvatiti rezultate arheologije, odnosno podatak s te nadgrobne ploče, koja se čuva u arheološkom muzeju u Splitu.

Dujam je vjerojatno bio rođeni građanin grada Salone i kao ugledni kršćanin postao svećenik i biskup. Marko Aurelije Junije, namjesnik provincije Dalmacije, dao ga je pogubiti 10.travnja, najvjerojatnije u gradskom amfiteatru kao i druge mučenike, koji su kasnije posebno štovani baš na tome mjestu (sačuvani su ostaci zidnih slika).

Dujma su pokopali vojnici izvan gradskih zidina, na sjevernom groblju, koje je danas poznato pod nazivom Manastirine. A budući da ga je u biskupijskoj službi naslijedio Primo, njegov nećak, može se opravdano smatrati da su obojica bili iz ugledne građanske obitelji. Sačuvan je i nadgrobni natpis biskupa Prima, za koga se kaže da je Dujmov nećak i da je pokopan uz Dujmov grob. Dujmova nadgrobna ploča nije sačuvana cijela , ali je sačuvan najvažniji dio na kojemu piše da je u tom grobu pokopan Dujam, biskup i mučenik, i to 10.travnja. Nažalost, odlomljen je i nestao dio ploče na kojem je bila napisana godina. No, iz drugih izvora sigurno se može utvrditi da je to bila 304. godina, kada je car Dioklecijan naredio žestok progon kršćana, jer je mislio da su kršćani glavni neprijatelji države. (Tako je uvijek u povijesti. Svi su vlastodršci i diktatori vjernike proglašavali glavnim „državnim neprijateljima“. Slično je bilo i u našoj domovini, kada su komunisti poslije II.svjetskog rata kardinala Alojzija Stepinca i brojne druge poštene i dobre ljude proglašavali „državnim neprijateljima“, kažnjavali ih i ubijali.)

Povjesničari drže da je sv.Dujam bio biskup u Saloni od 184. do 304.godine. Kako je već rečeno, nakon njegove mučeničke smrti, kad je Dioklecijan umro i prilike se nešto sredile, biskupom je postao Dujmov nećak Primo, koji je vodio biskupiju oko 20 godina.

Kad je prestalo progonstvo, a posebno kad je Crkva Milanskim ediktom dobila slobodu ispovijedanja kršćanske vjere (313.), kršćani su svoga biskupa Dujma javno štovali kao mučenika i sveca i nad grobom, na današnjim Manastirinama, sagradili najprije kapelicu (memoria), kasnije crkvicu i konačno u V. stoljeću veliku baziliku s tri lađe. Uz njegov grob pokopali su se biskupi, njegovi nasljednici. Na tom je mjestu pronađeno sedam nadgrobnih natpisa sedmorice biskupa i nekoliko drugih klerika. Arheolozi su na tom lokalitetu pronašli i obradili preko tisuću starokršćanskih grobova. Svakako je i to dokaz kako su brojni kršćani željeli da im grob bude blizu groba njihova mučenika Dujma. Kada su barbari poslije 614.god. srušili Salonu ( i baziliku na Manastirinama), jedan se dio stanovništva razbježao po otocima, a drugi se nastanio u Dioklecijanovoj palači. To je zapravo početak kasnijeg grada Splita.

Splitski biskupi, grad i narod Božji uvijek su vrlo svečano slavili blagdan svoga zaštitnika. Tako Statut grada iz 1312.god. određuje da se „Svečev blagdan mora časno poštivati i slaviti“ i donosi nekoliko odredaba o povlasticama koje Grad daje za taj blagdan, o voštanicama, trgovini i drugim vidovima slavlja. Biskupi Splitske metropolije dolazili su na proslavu blagdana, a svećenstvo, redovništvo i narod ne samo grada Splita, nego i drugih mjesta i gradova dolazili su u Split za blagdan Zaštitnika grada. Osim liturgijskih svečanosti organizirane su razne kulturne, privredne, športske i zabavne manifestacije nekoliko dana prije i kasnije blagdana. Na taj su način stoljećima stanovnici Splita sudjelovali u slavljima blagdana svoga Patrona.

Kad su poslije II.svjetskog rata komunisti došli vlast, vjeru proglasili „opijumom naroda“ i Crkvu htjeli „stjerati u sakristiju“, gradske su vlasti zabranile procesiju, kao najveću manifestaciju blagdana, ne samo da nisu htjele sudjelovat u slavljima, nego su to sprječavale. Tako brojne generacije Splićana (oko 50 godina) nisu doživjele veličanstvene procesije, osim ako je netko vidio na starim fotografijama.

Nakon stvaranja slobodne, nezavisne i demokratske Republike Hrvatske, već u travnju 1993. god. Gradsko vijeće određuje da se u grb Grada vrati lik Sv.Dujma, njegov blagdan slavi kao „Dan Grada“ i da se u toj prigodi dijele nagrade zaslužnim građanima. Tako je Split i službeno vratio svome Zaštitniku, pa se otad svake godine Dan Grada slavi ne samo kao u stara vremena , nego još svečanije i bučnije, budući da je Split brojem stanovnika puno veći, prometna sredstva omogućuju tisućama hodočasnika i gostiju da lakše dođu u Grad pod Marjanom, a organizatori ne samo liturgijskih, nego i kulturnih, gospodarstvenih, športskih i zabavnih manifestacija svake godine obogaćuju svoje programe i ponudu.

To se je moglo posebno 2004.god. doživjeti, jer je bila „Godina sv.Dujma“, tj. slavlje u prigodi 1700 godina od njegove mučeničke smrti (304.-2004.), a to je ujedno i 17 stoljeća od gradnje Dioklecijanove palače, odnosno od vremena kada su Dioklecijanovi radnici i zidari prihvatili velikoga posla – gradnje Palače, iz koje se je kasnije razvio grad Split. Dakle 2004. god. ujedno slavi i 1700. rođendan Grada pod Marjanom, što je zbilja veličanstveno proslavljeno.

 (Bogović, M., Jurišić, G., Hrvatski mučenici za vjeru i dom, Split-Gospić, 2005., str. 72.-76.)

Hitovi: 2260