Proglas u povodu 20. obljetnice agresije na Župu Cetrovnik

Kreirano: Utorak, 05 Srpanj 2011

 

Poštovani!
Dođite i Vi sa svim svojim članovima i suradnicima 10. srpnja 2011. godine na slavlje 20. obljetnice postrojavanja naših branitelja. Slavimo i radujmo se s njima. Ponesite svoje svečane odore, svoje narodne nošnje, svoje instrumente. Neka Vaši barjaci i Grada i Općina, DPD-a i KUD-ova, DVD i LD i ostalih udruga, osobito proisteklih iz Domovinskog rata budu svrstani u istu povorku koja će se okupiti u Zagorju u 10.30 na postrojavanju i molitvi te na Pitomom Javoru na blagoslovu kamena za CHM na Udbini kao i na Cerovniku u procesiji za misno slavlje koje predvodi mons. Jezerinac.
Raduje me što je ova obljetnica i u ozračju proglašenja blaženikom pape Ivana Pavla II. koji nas je prvi priznao kao i u ozračju nedavnog susreta sa Svetim Ocem Benediktom XVI. Taj nedavni susret osobito nas je ojačao u odluci očuvanja naših obiteljskih vrednota. Zahvaljujući našim braniteljima ta obiteljska vrednota - zajedništvo - svih župa i općina, svih udruga i društava te svih ustanova Ogulinskog kraja čini nas jednom velikom obitelji. Dođite, zahvalimo im na toj odvažnosti i radujmo se jer imamo svoj slobodni dom. Neka nas u tom zajedništu podrži i zagovara naša nebeska Majka Marija, koju rado nazivamo Kraljicom Hrvata. Neka svojim plaštom sve žitelje Ogulinskog kraja zakrili nama uvijek vjerna Gospa od Čudesa.
 
 
ŽUPNI URED CEROVNIK                                                                      Cerovnik, 1.  srpnja 2011.

Br. 10/2011.

 

Predmet:   Proglas u povodu 20. obljetnice agresije na Župu Cetrovnik

i poziv na misu zahvalnicu za obranu župe Cerovnik i Ogulinskog kraja

 

Hrvatskim vojnicima i policajcima - aktivnim i umirovljenim

Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata – svim članovima

Gradonačelniku Grada Ogulina i suradnicima

Načelnicima Općine Josipdol, Plaški, Saborsko,

Tounj, Generalski Stol i suradnicima

Odgojno obrazovnim ustanovama - školama i vrtićima

Matica Hrvatska Ogulin

Katedri čakavskog sabora Modruše

Hrvatskom društvu političkih zatvorenika Ogulin

Kulturno umjetničkim društvima

Dobrotvorno podupirajućim društvima

Dobrovoljno vatrogasnim društvima

Športskim društvima

Lovačkim društvima

Medijima i njihovim djelatnicima

Župnim uredima Ogulinskog dekanata

Svim žiteljima Ogulinskog kraja

 

Poštovani!

Godine 1991. u mjesecu srpnju započela je agresija na Župu Uzašašća Isusova Cerovnik koja se nalazi u Ogulinskom dekanatu i tadašnjoj Općini Ogulin. Župa je uzduž svog područja od Pitomog Javora preko Pavlića i Poljaka prema Radošiću bila prepolovljena. Naselja Vainvrh, Vojnovac i Trojvrh ostala su četiri godine odsječena od župe. Župaljni susjednog Saborskog prognani su, a njhovi domovi i crkva su spaljeni. Mnoštvo je ubijeno i prognano. I ostale župe Ogulinskog kraja i dekanata potpuno su ili djelomično stradale – Plaški, Josipdol, Tržić – Kamenica, Tounj, Generalski Stol i Mrežnički Brest. Drugi dio dekanata i Općine Ogulin bio je četiri godine u danonoćnoj životnoj opasnosti. Bio je to rat - križ koji nam je nametnut.

Križ je povlašteno mjesto Božje objave. Pod križem je rimski časnik u Isusovoj smrti prepoznao Božju objavu. Tko je taj satnik i koja bijaše njegova uloga u Isusovoj muci? Je li bio zapovjednik postrojbe koja je razapinjala Isusa? Znamo jedino da je doživio Isusovu patnju kao Božju objavu. U podnožju križa otvoren mu je pristup Bogu. U muci i smrti Isusovoj Bog mu se očitovao kroz ljudsku patnju.

 

Branitelj i u ratu i u miru kušan patnjom

Vojnički život uči čovjeka patnji, a iz patnje se razvija odnos prema životu: ono što nije vrijedno muke malo vrijedi u ljudskom životu. Tako na neki način u vojničkom životu patnja postaje mjerilom vrijednosti. S druge pak strane, patnja može čovjeka slomiti, može uništiti ljudsko dostojanstvo. Patnja stavlja u pitanje ljudsku pamet i smisao postojanja. Patnja stavlja u pitanje ljudsko srce i mogućnost ljubavi. Patnja iskušava našu vjeru do granice bezboštva.

Biblijsko iskustvo, međutim, kontinuirano svjedoči da se u vjernosti Bogu kroz patnju otvaraju obzorja vječnosti. U Isusovoj se smrti razderao hramski zastor koji je dijelio Boga i ljude. To je bio znak da je nebo postalo dostupno čovjeku. Evanđelist Marko piše: "Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. I zavjesa se hramska razdrije na dvoje odozgor do dolje. A satnik, koji stajaše njemu nasuprot i vidje da tako izdahnu, reče: Zaista ovaj čovjek bijaše Sin Božji" (Mk 15, 37-39). Koja li se samo snaga očitovala u Isusovu smrtnom vapaju! Koja li se transcendentna moć pokazala u Isusovu izdisaju! Božanska moć koja se očitovala u njegovoj smrti rimskoga je časnika preobrazila u vjernika. Od Isusova mučitelja postao je njegov učenik. Primjer su rimskog časnika kroz povijest slijedili mnogi vojnici. Mnogi su vojnici, poput sv. Jurja i sv. Sebastijana, postali mučenici za vjeru.

Nebrojeni su hrvatski žitelji tijekom naše povijesti život svoj dali "za krst časni i slobodu zlatnu". Križ je postao znamen duhovne snage hrvatskog vojnika i znak slobode hrvatskoga naroda. Križ zato mora biti svetinja svakom hrvatskom građaninu. Bez obzira na osobnu duhovnost pojedinog građanina, križ je izvor pozitivnih koraka hrvatskog društva. Križ je znamen svih hrvatskih naraštaja koji su umirali za hrvatsku slobodu. Pod križem Isusovim počivaju kosti hrvatskih branitelja. Križ je izvor snage ucviljenim roditeljima i znak nade njihovoj djeci i udovicama. Križ je baklja Božje ljubavi prema čovjeku, a nama vrelo ljubavi prema Bogu i čovjeku. Bez obzira na sve, izvor ljubavi prema svakom čovjeku.

 

20. obljetnica u znaku zahvale hrvatskim vojnicima i policajcima

Potpuno smo svjesni da uloga povijesti nije u okretanju prošlosti već u stvaranju danas i sutra, a da će ishod bitke za istinu o povijesti Ogulinskog kraja značajno utjecati na ljude u vremenu kojem živimo i koje je pred nama i našim generacijama. Pred nama je dan branitelja Bataljuna „Klek“ ZNG Ogulin i 20. obljetnica proslave osnutka ove postrojbe. Tim povodom, potaknut petnaestogodišnjim pastoralom među hrvatskom vojskom i policijom, svjestan značenja hrvatskog branitelja osobito 1991. godine smatram potrebnim zahvaliti se hrvatskim vojnicima i policajcima na njihovom osobnom svrstavanju u obranu života, imovine i svetinja ovog kraja. U mnogim dijelovma Lijepe naše i među iseljenim Hrvatima po svijetu za ovakve povijesne trenutke održavaju se:

- iskazivanje počasti poginulim braniteljima,

- održavanje svetih misa zadušnica za sve poginule i umrle branitelje,

- održanje hodočašća u Mariju Bistricu, Međugorje i Lurd,

- okupljanje branitelja i članova njihovih obitelji,

- okrugli stol o problemima oboljelih od PTSP-a,

-edukacija branitelja o ostvarivanju njihovih zakonskih prava

- predavanje o ulozi branitelja u Domovinskom ratu,

- izlaganje knjiga, filmova i izl0ožbi iz obrane Hrvatske,

- prikazivanje raznih programa i predstava,

- športska natjecanje branitelja i mladih,

- održavanje koncerata...

 

Znak iskrenog domoljublja i čovjekoljublja

Ovako važan povijesni trenutak, „kairos“, nije moguće „prepustiti“ samo ovoj grupi od stotinjak ljudi jer to nije „samo njihova stvar i briga“. Ovako prevežni događaj mora biti u središtu pozornosti svima koji žele graditi svoje iskreno domoljublje i čovjekoljublje. Ovaj čin od iznimne je povijesne, političke, kulturne i duhovne važnosti ne samo Ogulinskog kraja već i šire. Naša svijest o prepoznavanju temeljnog događaja - borbe za opstanak žitelja Ogulinskog kraja i ovog dijela Hrvatske usmjerena je izgrađivanju naša osobne i zajedničke memorije utemeljene na istini o stvaranju i obrani hrvatske države baš na ovom dijelu nekadašnje Općine Ogulin.

Istina je ljudska potreba i ljudsko djelo. Nju su prečesto oblikovali interesi onih koji su imali najviše moći kako u Domovini tako i u svijetu čemu smo svi svjedoci, osobito proteklih godina. Dramatično je hrvatsko iskustvo bezobzirnog nametanja povijesne istine tajenjem, izmišljanjem, uveličavanjem, umanjivanjem i iskrivljavanjem činjenica. Svjesni ove temeljne spoznaje, odgovorni smo i za iskazivanje istine i čuvanja memorije o braniteljima i događajima na području Ogulinskog kraja. Ljudski se bojati, ali hrabrost da istinu iskažemo u lice moćnima pokazali smo i u zastrašujućim okolnostima. Imali smo kada naučiti da unatoč opasnosti ne smijemo zaboraviti kršćansku i etičku dužnost da hrabro govorimo i u situaciji kad nismo potpuno 'slobodni'. Zato treba ponoviti gdje se sve i kako danas vodi bitka za istinu, o stvaranju i obrani kršćanskih vrednota za budućnost Hrvatske. Među takvim vrednotama je i briga za branitelje. Najdramatičniji zahtjev za istinom nesumnjivo su samoubojstva skoro dvije tisu­će hrvatskih branitelja. Suđenja hrvatskim generalima i vojnicima pokrenula su hodočašća kroz cijelu Hrvatsku moleći za pravdu i istinu. Hrvatska vojska i policija poznata je po organiziranom hodočašću u Mariju Bistricu i u Lurd. U 150 godina od pojave Gospe Lurdske, Hrvatska je vojska jedina vojska iz neke katoličke zemlje koja je u tom razdoblju ostvarila obranu države i naroda.

I proteklih godina naši su branitelji „obilježavali dan postrojbe“? Možda nismo znali kako se postaviti prema takvom događaju i takvim datumima. Ako nismo tada znali, znamo sada – jer svako priznanje neznanja početak je osobnog i zajedničkog napredovanja i rasta. U povodu dana branitelja budimo s njima i uz njih. Radujmo se i slavimo s njima. Odajmo im počast, pomolimo se i obvežimo se poput njih biti spremni na opasnosti te zalaganje za vjerodostojnost istine o obrani svoga doma i vrednota Ogulinskog kraja i čitave Hrvatske. Svjesni, dakle, da uloga povijesti nije u okretanju prošlosti već u stvaranju i istinskom življenju danas i sutra, znajmo da će ishod našeg osobnog i zajedničkog zauzimanja za istinu o povijesti Ogulinskog kraja značajno utjecati na hrvatsku budućnost, narod i vrijeme koje je pred nama.

 

Svaki branitelj vrijedan je poštovanja

Po svim zakonima, i ljudskim i božanskim, čovjek se ima pravo braniti, ima pravo i dužnost braniti svoj dom i svoju domovinu. Našem hrvatskom narodu dogodilo se upravo to, da su mu uskraćena temeljna prava. Naši hrvatski branitelji na početku i tijekom Domovinskog rata branili su, Bogu hvala, i obranili Hrvatsku. Nisu naši branitelji prelazili tuđe rijeke i granice, nego su branili svoju grudu i svoj dom. Imali smo pravo i obvezu na obranu (KKC 2263-2266). Na to nas je pozivala i Crkva na čelu s blagopokojnim kardinalom Franjom Kuharićem. Zahvaljujući upravo njima, braniteljima, svi mi, poštovani članovi mnogih društvenih, kulturnih, političkih, sportskih i vjerskih institucija, udruga i društava upravo smo to što jesmo i tu smo gdje jesmo – u svom Ogulinskom kraju svoji na svom. Ne smijemo to zaboraviti ni zanemariti. Jer da nije bilo njihove pobjede, ne bismo imali svoju državu, a niti bi u ovakvom identitetu kroz svoje institucije, udruge i društva danas djelovali ovdje u Ogulinskom kraju i slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj koja se nalazi na ulasku u europsko zajedništvo. Sačuvali smo svoje dostojanstvo u agresorskom ratu, a borba za istinu i dalje je prisutna. Uzdignimo, stoga, svoj duh Gospodinu i tražimo od njega pomoć i ustrajnost. Ne smijemo biti zbunjeni i razjedinjeni, jer svaki naš branitelj jest svetinja, makar bio okaljan svojim grijesima i slabostima. Bog od nas traži zahvalnost, a i kršćanski i ljudski je biti zahvalan svim braniteljima koji su nam svojim životima darovali slobodu i neovisnost.

Ovdje nije u pitanju pojedinac ili jedna postrojba nego narod Ogulinskog kraja i čitava Hrvatska država. Svjedoci smo sustavnog suđenja hrvatskim braniteljima na čelu s našim generalima. Molimo za očeve i sinove, one koji su se pravedno postavili i branili svoj dom. Vjerujemo da su u takvoj nakani nedužni. Mnogi progoni i suđenja znak su nepravde. Početkom devedesetih imali smo vatrenu nepravdu kada smo ognjem vatre i rata napadnuti. Sada imamo hladnu nepravdu koju kroje „razni centri“ koji nam tih ratnih dana i godina nisu dopuštali obranu, niti oslobađanje okupiranih dijelove svoje Domovine. Posljednjih godina ti isti moćnici okupljaju se oko stola da hladnom rukom potpišu jednu presudu braniteljima svoga doma. Napadnutu žrtvu u obrambenom ratu optužili su za udruženi zločinački pothvat.

Mi znamo da to nije tako. Zato svoje molitve za našu Domovinu i za naše branitelje upućujemo onome kojemu najviše vjerujemo, Bogu koji je pravi istinski sudac. Istinitom i pravednom Bogu preporučujemo sve koji su tijekom 14. stoljetne mučeničke hrvatske povijesti na ovim prostorima branili svoj dom i za njega ginuli. Osobito su nam u mislima i molitvama oni koji su predvođeni prvim hrvatskim predsjednikom dr Franjom Tuđmanom svoje živote položili na oltar Domovine. Tek izborenom slobodom i samostalnošću mogli smo doći na mjesta masovnih progona i ubojstava u vrijeme komunističkog poraća što je prešućivano pola stoljeća. Samo s područja Župe Cerovnik na popisu je 156 žrtava Drugog svjetskog rata i poraća te Domovinskog rata. Ogulinski kraj u svojoj grudi krije preko dvadeset masovnih grobnica dok se mnogi iz tog vremena i Domovinskog rata do danas vode kao nestali.

 

Komisija HBK-a za hrvatski martirologij

Komisija HBK-a za hrvatski martirologij pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa dr. Mile Bogovića održana u Zagrebu 18. lipnja 2011. godine, potiče nas na poziv pape Ivana Pavla II. da na pragu trećeg tisućljeća svi narodi popišu svoje mučenike i da slijede njihovo vjerno svjedočenje. Taj Papin poziv motivirao je oca Biskupa da pokrene izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini koja će ove godine biti posvećena. Grad Ogulin i puk ovog kraja više puta se uključio i prikupio značajna novčana sredstva za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.

Komisija također predlaže da svaka župa odredi svoj dan sjećanja na svoje mučenike i izradi cjeloviti martirologij. Stoga smo za nedjelju, 10. srpnja 2011. pripremili i spomen kamenje koje će na Pitomom Javoru blagosloviti mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij. Potom ćemo to spomen kamenje u rujnu odnijeti na Udbinu gdje ih ugrađujemo u najveći spomen žrtvama – Crkvu hrvatskih mučenika. U novije vrijeme razvija se i dorađuje ideja o izgradnji Svehrvatskog groba na Udbini gdje bi svoje mjesto počinka našle prosute kosti svih žrtava pronađene prilikom raznih eshumacija sa mnogih križnih putova.
 

"Nedjelja hrvatskih branitelja Ogulinskog kraja"

Dan branitelja Ogulinskog kraja nastoji se obilježiti i proslaviti prve nedjelje u mjesecu srpnju. Budući da je prvo postrojavanje pripadnika Bataljuna „Klek“ ZNG Ogulin bio 7. srpnja 1991. godine, praktičnije je DAN BRANITELJA slaviti nedjelju iza 7. srpnja. Naime, već tri stoljeća prve nedjelje u srpnju vjernici Ogulinskog dekanata i šire hodočaste u poznato svetište Majke Božje Trošmarske. Vidljivi znak nade hrvatskog vojnika već od prvih dana agresije bila ja Marijina krunica. Mnogi dani i mnoge noći na stražamaispunjeni su Zdravomarijama! Molili su istovremeno i vojnici na bojišnicama kao i obitelji po našim gradovima i selima. Bijaše ih na tisuće u molitvi zajedno oko Djevice Marije. Upravo taj znak – Marijina krunica – podarila je našim dušama zdravu vjeru i nadu u pobjedu dobra nad zlim. Zdravomarije su otvarale vrata nade u svakodnevnom beznađu. Nitko ne može moliti i biti zao u srcu. Molitva nije samo vapaj za pomoć. Ona čovjeka oblikuje, mijenja, obraća. Tko se moli Mariji, on se preporučuje Božjoj dobroti i milosrđu. Posve je sigurno da ga Bog neće zaboraviti u času smrti, tom najvažnijem životnom trenutku, jer čovjek po njemu dolazi Onomu koji ga oduvijek čeka. To je bila snaga hrvatskom vojniku – branitelju svog doma i Domovine.

Stoga nedjelja iza 7. srpnja biva praktičnija za "Nedjelju hrvatskih branitelja Ogulinskog kraja". Bilo bi lijepo upravo svim svojim raspoloženim društvenim, kulturnim, političkim i sportskim snagama tih dana dati podršku te znak razumijevanja i prihvaćanja naših branitelja. Znajmo, oni su najzaslužniji da se možemo javno i glasno sjetiti, okupljati i moliti na mjestima stradavanja svih onih koji su izginuli u Drugom svjetskom ratu, Križnome putu i Domovinskom ratu s područja Ogulinskog kraja.

 

Poštovani!

Dođite i Vi sa svim svojim članovima i suradnicima 10. srpnja 2011. godine na slavlje 20. obljetnice postrojavanja naših branitelja. Slavimo i radujmo se s njima. Ponesite svoje svečane odore, svoje narodne nošnje, svoje instrumente. Neka Vaši barjaci i Grada i Općina, DPD-a i KUD-ova, DVD i LD i ostalih udruga, osobito proisteklih iz Domovinskog rata budu svrstani u istu povorku koja će se okupiti u Zagorju u 10.30 na postrojavanju i molitvi te na Pitomom Javoru na blagoslovu kamena za CHM na Udbini kao i na Cerovniku u procesiji za misno slavlje koje predvodi mons. Jezerinac.

Raduje me što je ova obljetnica i u ozračju proglašenja blaženikom pape Ivana Pavla II. koji nas je prvi priznao kao i u ozračju nedavnog susreta sa Svetim Ocem Benediktom XVI. Taj nedavni susret osobito nas je ojačao u odluci očuvanja naših obiteljskih vrednota. Zahvaljujući našim braniteljima ta obiteljska vrednota - zajedništvo - svih župa i općina, svih udruga i društava te svih ustanova Ogulinskog kraja čini nas jednom velikom obitelji. Dođite, zahvalimo im na toj odvažnosti i radujmo se jer imamo svoj slobodni dom. Neka nas u tom zajedništu podrži i zagovara naša nebeska Majka Marija, koju rado nazivamo Kraljicom Hrvata. Neka svojim plaštom sve žitelje Ogulinskog kraja zakrili nama uvijek vjerna Gospa od Čudesa.

pop Antun Luketić, župnik oštarski i cerovnički,

čuvar Svetišta Gospe od Čudesa

 

MOLITVA HRVATSKOG VOJNIKA

 

Bože, Oče naš! Ti si me stvorio, ti si mi darovao život. Želim svoj život živjeti dostojno i časno, vjeran svojoj savjesti. Pozvan sam da po savjesti branim domovinu od nametnutog rata. Pomozi mi da obranim nevine ljude kojima je ugrožena sloboda i sam život. A ti, Bože, mene brani i čuvaj! Ja u te vjerujem, u te se ufam, tebe ljubim. Oprosti mi sve moje grijehe i čuvaj me od svake mržnje i nečovječnosti. Molim te i za ljude s druge strane fronta. Daj da što prije prestane ovaj rat i svi ratovi. Pomozi nam da potražimo nove putove mira, sloge i zajedničkog života: da zajedno gradimo novi, bolji, Božji svijet - svijet istine i pravde, ljubavi i mira. Amen.

Hitovi: 3905