Svečano obilježena 100. obljetnica rođenja svećenika Ante Dujlovića, svjedoka vjere

Kreirano: Ponedjeljak, 30 Lipanj 2014

U subotu, 28. lipnja 2014. na području Banjolučkog dekanata, u župi Ivanjska, koncelebriranim misnim slavljem je proslavljena 100. obljetnica rođenja domaćeg sina svećenika Ante Dujlovića, svjedoka vjere, jednog od većeg broja svećenika Banjolučke biskupije ubijenih tijekom Drugog svjetskog rata.

U ovom povijesnom događaju sudjelovali su domaći vjernici kao i više stotina prognanih župljana onih koji su došli iz Hrvatske te vjernici iz susjednih župa. Prije svete mise mons. dr. Anto Orlovac autor knjige „Vjeran do smrti“ – o ubijenom župniku Dujloviću svojim je Izlaganjem, upoznao prisutne o profilu i autobiografiji domaćeg sina, svećenika banjolučke biskupije vlč. Ante Dujlovića. Župnik vlč. Anto Dujlović je rođen 26. 6. 1914 u selu Ružići u župi Ivanjska. Zaređen za svećenika 30. 4. 1939. Kao župnika župe Gumjera na desnoj obali donjeg toka rijeke Vrbas, četnici su ga 11. Srpnja 1943., nakon zlostavljanja ubili nedaleko od župne crkve.  Nakon izlaganja započelo je misno slavlje. U koncelebraciji s predslaviteljem Franjom Komaricom, biskupom ordinarijem, sudjelovao je i pomoćni banjolučki biskup Marko Semren i 14 svećenika, - dijecezanskih i redovničkih uz asistenciju dva đakona. Domaći župnik fra Marko Kovačić je na početku misnog slavlja izrazio srdačnu dobrodošlicu biskupima, svećenicima, đakonima te vjernicima koji su došli na „ovaj povijesni dan u župu Ivanjsku“. U prigodnoj propovijedi biskup Franjo je između ostalog rekao: „Prije stotinu godina i dva dana, kao i na mnogim drugim mjestima u ovoj zemlji došao je – po Božjoj želji – na svijet jedan novi život. Donijeli su ga na svijet od Boga blagoslovljeni kršćanski bračni par Lovren i Ana Dujlović. Dali su mu na krštenju u ovoj župnoj crkvi ime Anto. (...) Nekoć malo dijete Anto – milošću Božjom je postao Kristov svećenik i revno i savjesno vršeći svoju svećeničku službu, dao svoj život za Kristovo Evanđelje i Kristov sveti nauk, braneći – kao Dobri Pastir - povjereno mu stado Kristovih vjernika u župi Gumjera u našoj i njegovoj biskupiji. (...) Njegov krjeposni svećenički život i osobito njegova svjedočka smrt,  koju su nasilnom putem prouzročili tadašnji Kajini iz njegova životnog okruženja, nisu izblijedili u zahvalnom sjećanju njegovih pobožnih vjernika – tadašnjih njegovih župljana – Poljaka, koji su se nakon rata svi morali iseliti u Poljsku (...) On je doista ljubio Boga. To svjedoče i njegovi suvremenici ali i generacije potomaka mnogi od njegovih suvremenika. On je svojim  kršćanskim životom baštinjenim od njegovih pobožnih roditelja a učvršćenima od njegovo odgojitelja i profesora u sjemeništima u Travniku i Sarajevu a onda konačno i svojom mučeničkom smrću doista pokazao da je zreo za nebo. On apsolutno zaslužuje da ga i mi – makar tek sada više od 70 god pošto je prešao u vječnost, konačno počnemo temeljitije upoznavati, a onda i nasljedovati“, kao što to čine njegovi nekadašnji župljani i potomci tih župljana u poljskoj, koji žele za njega pokrenuti postupak za beatifikaciju. Riječima: „Uprite svoj pogled u začetnika i završitelja naše svete vjere – u Isusa Krista našeg jedinog Spasitelja i bit ćete spašeni za sretnu vječnost“ biskup Franjo je završio svoju propovijed. Pred kraj svete mise biskup je blagoslovio „spomen ploču“ koju su domaći župljani - predvođeni svojim župnikom fra Markom Kovačićem – postavili u čast i spomen domaćem sinu svećeniku Anti Dujloviću, mučeniku svoga svećeničkog zvanja. Poslije svete mise, zajedništvo vjernika i njihovih pastira je nastavljeno za zajedničkim objedom kojega su pripremili domaći župljani predvođeni rodbinom ubijenog župnika Ante Dujlovića. TABB

Hitovi: 4134