Misa u spomen na 75. obljetnicu stradanja Podhumskih žrtava

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
Kategorija: Hrvatski martirologij Kreirano: Četvrtak, 13 Srpanj 2017 Objavljeno: Četvrtak, 13 Srpanj 2017 Napisao/la s. Veronika Popić

Što sve nije kroz prošlih 75 godina rečeno o događaju koji se ovdje zbio 12. srpnja 1942. Kao predstavnik Crkve Kristove želim ovdje reći kako na to valja gledati s crkvene strane. Okupili smo se oko oltara na kojem se spominje nevina žrtva Isusa Krista. I takvo okupljanje je središnje okupljanje Crkve od časa Kristove pobjede nad smrću, od njegova uskrsnuća i tako će biti do kraja svijeta i vijeka. U našim očima ne treba najveći ugled imati političar, športaš, glumac, vojskovođa, znanstvenik, umjetnik – nego mučenik, rekao je gospićko-senjski biskup u miru mons. dr. Mile Bogović predvodeći misu u srijedu 12. srpnja na spomen-groblju u Podhumu u spomen na 75. obljetnicu stradanja Podhumskih žrtava.
Govoreći o značenju mučeništva kazao je da biti mučenik znači biti mučen i umrijeti vjerujući da je u Isusu Kristu spasitelj. „Pred par godina iskopani su u Gračanima zemni ostaci kadeta vojne škole koje je komunistička vlast pobila. Jedan mladić je čvrsto držao stisnutu šaku. U njoj je bio križić. To je ta vjera da je Krist spasitelj. To je vjera ovoga puka i u tom duhu se spominje podhumskih žrtava već 75. godina."
Dodao je da u svijetu postoje u odnosu na čovjeka dva stava ili pogleda. Jedan koji je spreman i pravednika bez milosrđa osuditi i drugi koji u Kristovu Duhu ustrajno traži načina kako i grješnika spasiti. Nemilosrdni i osuđivalački duh svijeta najjasnije se očitovao u osudi Isusa Krista jer je on samo milosrđe i dobrota, ali je zloća svijeta imala toliko snage da je i njega osudila kao zločinca. Kod Isusova suđenja tužiteljima je glavni i jedini cilj: osuditi ga. U ovom slučaju u Podhumu, s jedne i druge strane imamo ideologiju koja sebi prisvaja pravo ubiti pravednika. Ovdje se išlo planski, svjesno i izravno na ubijanje pravednika. To znači da se s jedne i druge strane kao pogonsko sredstvo koristi mržnja. Mržnja se rado predstavlja kao glasnik slobode, pravde i zaštite ugroženih - kao da želi uspostaviti red. Mržnja je toliko ohola – kako reče ovih dana Papa – da želi svojim pravorijekom formulirati „novu pravdu", novi poredak, novi moral – i rušiti postojeće od čega ljudi žive. Drugi stav prema čovjeku i svijetu formuliralo je Božje milosrđe u Isusu Kristu, kazao je propovjednik.
Govoreći o razlozima zbog čega je papa Franjo na početku svoga pontifikata proglasio Jubilarnu godinu milosrđa, kazao je kako je to zato što vjeruje u spasonosnost rana Isusovih. „Govor patnje i rana podnesenih za drugoga, najuvjerljiviji je i najočitiji znak ljubavi. Posebno želim uputiti poruku braniteljima: ne odbacujte nikada najvrijednija odličja: rane, ožiljke dobivene zato jer ste se zalagali za dobro drugih, za dobro svoga naroda."
Župa Jelenje izabrala je za svoga zaštitnika sv. Mihovila. Njemu pod nogama je poraženi zli duh, oholi đavao Lucifer. Teško je bilo vjerovati 12. srpnja 1942. u pobjedu nevinoga nakon što je toliko nevinih ljudi bilo žrtvovano na ovom Grobničkom polju. Taj optimistički duh ima svoje korijene i u predaji da je ovdje 700 godina prije (1242.) bio pobijeđen opasni neprijatelj, a mogli bismo tu poruku čitati i u činjenici da je narod izabrao za svoga zaštitnika Sv. Mihovila, pobjednika nad sveopćom zloćom, pojasnio je mons. Bogović.
Na kraju, mučeništvo ne samo da je učvrstilo kršćansku zajednicu, nego su tu vijest slali i drugima zajednicama i tako se po žrtvi širila crkvena zajednica – nastala je evanđeoska globalizacija. Ona je, dakle, počela pobjedom nevine žrtve ovoga svijeta - Isusa Krista, rekao je propovijednik. „Gledajmo koliku je razornu moć stvorila mržnja ovoga svijeta da može raznijeti planet zemlju! Veliki ljubitelj svih ljudi i svakoga čovjeka, Ivan Pavao II. zamislio se nad tom činjenicom. I koji potez je povukao. Pozvao je da u borbi za budućnost svijeta uključimo te evanđeoske graditelje zajedništva, mučenike i nevine žrtve, koji su bili spremni znojiti se za dobro drugoga, dobiti žuljeve u radu za njih, čak i život založiti za brata. Mi smo ga poslušali i podigli takvim graditeljima hrvatskog zajedništva veliki hram na Udbini, Crkvu hrvatskih mučenika (CHM) da bude stalni poticaj evanđeoske Hrvatske."
CHM će povezati naša stratišta i mučilišta. Na oltarnom reljefu u CHM u sredini je Uskrsli, nevino osuđen, ali u konačnici pobjednik. K njemu se slijevaju sa svih strana i iz svih vremena povorke hrvatskih mučenika i među njima naziru se i lica podhumskih žrtava. To zajedništvo ne hrani se mržnjom prema nikome. Crkva u Hrvata ne traži da se svi zločini II. svjetskog rata kazne i procesuiraju. Ona želi da se krene na spašavanje a ne na osuđivanje; da se diže cijeni žrtvi, a ne mučiteljima, ranama a ne onima koji su ih nanijeli. Na Udbini su spomen ploče sa svih naših stratišta; ondje je mjesto i za Podhumske žrtve, rekao je mons. Bogović.
Dodao je kako Crkva u Hrvata želi da se sva naša stratišta povežu Hrvatskim križnim putem koji bi počeo u Bleiburgu, pa preko Vukovara došao na Krbavsko polje do CHM. To je spomenik svim hrvatskim ranama zadobivenim u nastojanju da na ovim prostorima bude ljudima bolje i da oni budu bolji. „Ondje predlažemo izgradnju Svehrvatskog groba kamo bi dospjeli zemni ostaci svih hrvatskih žrtava, iz Hudih jama, Jazovki, i drugih stratišta i grobišta, za koje se ne može prepoznati kojem groblju na hrvatskom prostoru pripadaju. Na tom mjestu, podno CHM, bila bi im javno priznato poštovanje i dostojanstvo koje im je bilo oduzeto i pogaženo."
Zaključujući propovijed biskup Bogović je istaknuo da patnja nevinih žrtava može naš narod više oplemeniti nego sve naše svjetovne pobjede. Svaka biskupija mogla bi imati svoje mjesto godišnjeg okupljanja. Ne vidim da Riječka nadbiskupija ima pogodnije mjesto od ovoga na Grobničkom polju.
U komemoraciji su sudjelovali predstavnici Primorsko-goranske županije, Općine Jelenje i Čavle te izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske Tomo Medved.
Prema dostupnim podacima u osvetničkoj akciji, zbog toga što su partizani u lipnju 1942. ubili učiteljski bračni par Renzi, u nedjelju 12. srpnja 1942. godine talijanski vojnici strijeljali su u selu Podhum 95 muškaraca starijih od 14 godina, spalili mjesto, a preživjele odveli u talijanske logore.

Hitovi: 23