Četvrt stoljeća od mučeničke smrti svećenika Ratka Grgića

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
Kategorija: Hrvatski martirologij Kreirano: Nedjelja, 02 Srpanj 2017 Napisao/la s. Veronika Popić

U župi sv. Josipa u Novoj Topoli kod Bosanske Gradiške obavljen je 16. lipnja 2017. molitveni spomen na 25. obljetnicu nestanka i smrti župnika vlč. Ratka Grgića. Misu i prigodnu homiliju u tamošnjoj župnoj crkvi predvodio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, uz suslavlje šestorice svećenika, na čelu s domaćim župnikom Antom Barišićem i dekanom iz Bos. Gradiške Markom Stojčićem. Među „misarima“ bio je veći broj časnih sestara, te najbliža rodbina vlč. Ratka Grgića i drugi vjernici. Nakon što je župnik pozdravi sve nazočne, biskup je, predvodeći misno slavlje, ponovno izrazio svoje žaljenje što se još ni četvrt stoljeća nakon tragičnih zbivanja ne zna za posljednje počivalište župnika Grgića, i što mu se još niti danas ne možemo odužiti dostojnim ukopom, jer ne znamo ni gdje je pogubljen, niti gdje je pokopan, a oni koji to znaju ne žele progovoriti. Prozvao je odgovorne vlasti da se konačno o tome očituju i poduzmu potrebne korake. Pozvao je nazočne na molitvu, da ih Bog potakne, te se to što skorije dogodi, jer svatko zaslužuje dostojanstven pokop i svoj grob, pogotovo nedužna žrtva koja nikome ništa nije kriva. Izmolio je i uobičajene molitve za pokojne.
Podsjetimo, vlč. Ratko Grgić, rođen je 25. svibnja 1944. u Matijevićima u župi Vareš. Svećenikom Banjolučke biskupije postao je 1971. Širinu svoga svećeničkog srca pokazao je izborom svoga svećeničkog gesla: „Daj mi Gospodine da volim sve ljude i da svima donosim Tvoju radost i radost Tvoga Sina“. Nakon što je djelovao u više župa Banjolučke biskupije, u ljeto 1991. biskup ga je poslao za privremenog upravitelja župe u Novoj Topoli. I doista je tu bio „privremen“; desetak mjeseci kasnije, 16. lipnja 1992., usred bijela dana, odveden je od pripadnika srpske paravojske iz župnoga stana i otada mu se gubi svaki trag. Evo kako je taj dramatični događaj opisao jedan očevidac: „16. 6. 92. lijep sunčan dan u 10h,30 min. 4 naoružane osobe u bijelom golfu izvele veleč. iz stana. 1 (osoba) je došla na vrata i rekla 'predaj se' a 3 su stajala iza grmova u crkv. dvorištu ... Odvezen je u pravcu Laminaca putem iza crkve.“ Bio je on prva od osam žrtava iz redova duhovnih zvanja s područja Banjolučke biskupije u Domovinskom ratu. Do danas mu se za grob ne zna. Ali njegova ga biskupija, biskup i svećenička subraća ne zaboravljaju nego mu čuvaju trajni spomen.

Anto Orlovac

Hitovi: 238