Sveti trag cibalskih martira

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
Kategorija: Hrvatski martirologij Kreirano: Petak, 29 Travanj 2016

Vinkovci, (IKA) - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Centar za znanstveni rad u Vinkovcima, upriličio je u četvrtak 28. travnja u dvorani Glazbene škole Josipa Runjanina u Vinkovcima predstavljanje knjige znanstvene savjetnice i upraviteljice Centra dr. sc. Anice Bilić „Sveti trag cibalskih martira", posebna izdanja XXVI, a u izdanju Akademije, Zagreb – Vinkovci 2015.

Anica Bilić u knjizi „Sveti trag cibalskih martira" interpretira tekstove o ranokršćanskim, srijemskim mučenicima svetomu Polionu, Donatu, Romulu, Silvanu, Venustu i Hermogenu. Uz poznate svece Euzebija i Poliona, u starim latinskim tekstovima ušla je u trag još dvojici javnosti nepoznatih mučenika Venusta i Hermogena, ubijenih u Cibalama u Dioklecijanovu progonu 304. Tekst Djela svetoga Donata, Romula, Silvana, Venusta i Hermogena prvi put je preveden na hrvatski jezik budući da se nalazi u starom izdanju Acte sanctorum, nedostupne javnosti. Autorica filološki analizira tekstove Muke svetoga Poliona i Djela svetoga Donata, Romula, Silvana, Venusta i Hermogena promatrajući promjene u pisanoj kulturi počevši od rukopisnoga zapisnika rimskoga sudskog procesa na pergameni 304. preko prijepisa pasije i acte za liturgijske potrebe ranokršćanske zajednice u 2. polovici IV. stoljeća, uvrštavanja u srednjovjekovne rukopisne knjige i zbirke do tiskarskim strojem otisnute pasije u novovjekovnim knjigama i martirologijima pa sve do suvremenih digitalnih zapisa na tvrdom disku ili CD-u i digitaliziranih baza podataka. Knjiga Anice Bilić „Sveti trag cibalskih martira" vrijedan je prinos književnoj znanosti i klasičnoj filologiji jer je kasnoantička panonska martirska hagiografija poprilično zanemarena premda je vrlo značajna po svojoj važnosti i starini u okrilju europske hagiografije. Knjigu su uz autoricu predstavili i akademik Dubravko Jelčić i mons. Luka Marijanović. Zanimljiva je okolnost da se knjiga predstavlja baš na dan Polionova i Euzebijina mučeništva to je 28. travnja: Euzebije cibalski, prvi poznati biskup panonskog međuriječja mučen je 258. godine, a Polion, primicerij (prvi na popisu) lektora u Cibalama 304. godine. Mons. Marijanović je rekao kako je kršćana u Cibalae, današnjim Vinkovcima bilo. Bio je to biskupski grad, imao je čak i lektorsku školu kojoj je Polion bio na čelu. „Tu se predstavlja jedna sasvim uređena Crkva, jedna zajednica i to već u prvim kršćanskim stoljećima. Sigurno je da je već u 1. stoljeću ovdje bilo kršćana. To su obično bili vojnici koji su bili pokretni i prvi kršćani su se uvijek osjećali ponukanima da šire Evanđelje tako da su te crkve cvale. Tu je bila jedna takva crkva i biskupsko sjedište u Sirmiju, u Mursi (današnjem Osijeku), itd. Prvi kršćani su se nastanili u gradovima, a oni koji su bili na selu, to su bili pagani, danas kažemo pogani, to znači seljaci. U svakom slučaju jedna uređena, značajna Crkva koja je bila trn u oku rimskim carevima koji su vršili progonstva. Bilo je takvih desetak progonstava, ali Crkvu nisu mogli satrat u crnu zemlju. Crkva je imala puno mučenika u to vrijeme, a već se govorilo krv mučenika, sjeme je novih kršćana", rekao je mons. Marijanović. Istaknuo je kako se tu kršćanstvo učvrstilo „i to nije bilo kršćanstvo na jeziku, nego je bilo svjedočko, zato se i govori o martirima, o svjedocima, o mučenicima. Mi tu riječ prevodimo na hrvatskom jeziku kao mučenik, a grčki znači svjedok. Oni su svjedočili za Evanđelje. I ti ljudi koji su bili, rekli bismo sveti, koji su živjeli po Evanđelju, oni su najbolji tumači Evanđelja, znači da se može doslovno živjeti po Evanđelju čak i podnijeti smrt za Krista. To je nešto kolosalno. A ovaj naš teren je značajan da je baš u Vinkovcima bila takva zajednica koja je blizu Đakova. Kad gledamo đakovačku katedralu, ona je od crvene cigle, a to je tlo, rekao bih, natopljeno krvlju mučenika pa je kao simbolika ovoga terena". Mons. Marijanović je također rekao: „Ako se ijedna crkva u svijetu može ponositi s mučenicima onda to može samo Rim, Solin, Carigrad, Antiohija, Aleksandrija, Jeruzalem i Sirmij odnosno Srijem općenito. I tek u novije vrijeme smo mi to otkrili. To su ljudi kršćani koji su ovdje živjeli prije dolaska Hrvata, ali su i oni nekako nama bliski ljudi jer su na tom terenu živjeli. Poslije, kad su se Hrvati udomaćili, njihovo je štovanje prešlo i na nas. Možda bi se čovjek mogao i ljutiti što je vinkovačka crkva dobila titule Euzebija i Poliona, a imala je crkvu sv. Ivana Nepomuka. Ja tako to ne bih radio, mijenjao titul jedan za drugim, nego bih pričekao da se pojavi jedna nova župa u Vinkovcima, a hvala Bogu, imamo ih već nekoliko, koja bi mogla dobiti naslov sv. Euzebija i Poliona. A predstoji i iskapanje na lokalitetu Kamenica, Vinkovčanima je to dobro poznato i tu ćemo otkriti bazilike i sv. Poliona i Euzebija, možda čak i grobove, ako nisu opljačkani u Srednjem vijeku ili kad su bili Avari jer neki su grobovi nažalost, opljačkani. To su arheolozi utvrdili." Danas su sv. Euzebije i Polion patroni župe Vinkovci I., a sveti Polion je zaštitnik gimnazijske kapele u đakovačkom sjemeništu. Nazočne su pozdravili v.d. tajnica Županijske skupštine Vukovarsko-srijemske županije Jadranka Golubić i župnik župe sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima mons. Tadija Pranjić. Bliži se kraj restauracije crkve koja dugo traje, crkve koja je posvećena ranokršćanskim mučenicima sv. Euzebiju i Polionu o kojima se dosta pisalo, raspravljalo i govorilo na razne načine. „Još kad sam došao za kapelana 70-tih godina, kao mlad svećenik, upoznao sam taj dio iz povijesti koji mi je tada bio dostupan, međutim, mislim da nitko nije tako duboko ušao, ako smijem reći, u ovaj problem ranokršćanskih mučenika, kao što je dr. Bilić u ovoj svojoj knjizi koja će sigurno biti izuzetno dobro primljena u širokoj javnosti. Kad je došlo do promjene titule crkve, moram priznati, tada ljudi nisu dovoljno shvatili, teško su prihvaćali promjenu titula. Naime, crkva je prvo bila posvećena sv. Ivanu Nepomuku, to je bilo u sklopu austro-ugarske politike jer je austrijska carica Marija Terezija gradila vinkovačku župnu crkvu, ali se polako prihvaćalo. Sljedeći mjesec 29. svibnja imamo blagdan zaštitnika naše župe sv. Euzebija i Poliona koji su, ako povežemo s jugom bili istovremeno mučenici i sa solinskim mučenicima u doba cara Dioklecijana, kada su bili veliki progoni kršćana na svim prostorima", rekao je mons. Pranjić. Ulomke su čitale Marina Vinovčić, dipl. iur. i dr. Jasmina Antolović-Mandić. U glazbenom programu nastupile su učenice Glazbene škole Josipa Runjanina u Vinkovcima, sopranistice: Katarina Šarić, Mateja Čolić, Rahela Cirimotić, Iva Leko, Marija Jurić koje su za nastup pripremile profesorice Tamara Šarlija i Sanja Čurko, uz klavirsku pratnju Tamare Krajnović, prof.

Hitovi: 1025